Iskupljenje, je teška riječ, a još teži čin. Jedna meni jako draga prija o iskupljenju zna sve, a za potrebe teksta biti će gospodična Hobbes. Gospodična Hobbes u svom jednom kratkom izlaganju rekla sve što zna o iskupljenju. U suradnji sa crnim vinom, da ta ista gospodična Hobbes u samo dvije minute, najmanje 25 puta iskazala iskreno iskupljenje. Iako ništa nije sagriješila. Dobro možda se mrvu opila. Ništa to nije po Zakonu kažnjivo. Tu se valjda svi slažemo! 

Gospodična Hobbes zakon si!

Ja pretpostavljam da je gospodična Hobbes tražila iskupljenje od tog demižona što nema dna, ali to neka ostane misterij. XD

Ono što ovu priču pokreće osim iskupljenja gospodične, jest jedan drugi čovjek i njegova misao iz 17. stoljeća.

“Država nije božanska tvorevina, nego rezultat društvenog ugovora.”

Državu nije Bog stvorio, pa sa državom Bog ni ne upravlja. Sa državom upravlja vlast, a vlast k’o vlast uvijek naklonjena sebi i brine o sebi. Mislim da to vrijedi danas i da je tako nešto vrijedilo u 17. stoljeću.

Dakle gospodin Hobbs tvrdi da su svi ljudi približno jednakih mogućnosti. Da nas naša priroda tjera da se natječemo, čime svi postajemo međusobno protivnici. Natjecanje bez pravila dovodi do sukoba i konflikta. Jedini spas društva pruža vlast i slovo Zakona koja će nas pretvoriti u društvo općeg prosperiteta, reda i rada.

Gospodin X Y  koji je po svojem opredjeljenju katolik, kapitalist. Taj X Y je sada negdje u U.K. i uživa u svojoj blokiranoj stečevini uplatom jamčevine kakve normalan čovjek ne zaradi nikad u životu radeći u dotičnom trgovačkom lancu. Nisam rekao uštedi, nego zaraditi. A što bi tek uplatio gospodin X Y da nije blokiran.

Taj X Y devedesetih bio jedan od spasitelja naroda uz pomoć vlasti, okolnosti i nadasve osobnih kvaliteta. X Y ostaje pravi demokratski kapitalista radeći sve na dug i to tuđi dug. Priznajem bilo je više takvih likova i tvrtki takvog kova.  I baš kao svi ti slučajevi do sada i slučaj gospodina X Y ima isti obrazac. Miljenik je vlasti dok se ima interes, a kad trošak interesa postane prevelik, zaborave se običaj vlasti kako se pažljivo brine za poslodavca svojih princeza i prinčeva….

Zaposlenici gospodina X Y postali su podanici, a klijenti i suradnici dvorske lude koje uvijek možeš platiti manje nego što treba. Banke su izvor beskrajnog novca, a sa novcem je najbolje  financirati raskoš vladara u tako jednom izopačenom kapitalističkom društvu. I u tom nekom filmu dugove plate oni koji dug nisu ni stvorili. Neka narod plati dug, pa zašto ne?

Gospodin Hobbs čini se nije predvidio situaciju kada je sve po slovu Zakona, a opet sve je tako naopako i opet se ljudi sukobe jer se natječu tko je manje kriv da je tako sve propisno, a naopako…

Gospodin X Y bio je pametan jer je sklopio ugovor sa vlasti. Uz vlast može imati sve, a slovo Zakona kako god bilo uvijek će biti prolazno. Vodeći se kako za ništa ne može biti odgovoran. Bit će mir i svi će voljeti gazdu X Y. Donekle je to tako i hodalo do nedavno.

Gospodin X Y trebao bi tražiti iskupljenje od svog naroda, jer ga je izigrao.

Trebao bi tražiti iskupljenje od svojih zaposlenika, iskupljenje od svojih dobavljača, kupaca i financijera.

Vlasti bi trebala tražiti iskupljenje za sudjelovanje, manipuliranje i lažiranje.

Zapravo ova država obiluje sa likovima koji bi trebali tražiti iskupljenje jer slovo Zakona ne vrijedi za sve isto.

Nema se obraza. Obraz se ne može kupiti

Valjda gospodina X Y moramo napiti da učini barem jednu dobru stvar i iskupi se za svoja nedjela pa makar u tom trenu bio u jednom pijanom stanju. Ionako smo svi dosta mamurni od ove države možda upali.

Leave a comment