Imao sam ozbiljnu namjeru naširoko objasniti što ljudi imaju u glavi kad je nose na ramenu kao ukras. No prošlo me filozofiranje, pa neka onda ljudi nose glavu za ukras kad im paše. 
Pređimo na drugu temu.

Trideset i nešto sitno godina mi je tek, što je malo naspram onog kamenčića kojeg je danas netko tamo šutnuo nogom na cestu, i jest, točno mislimo isto. Mislim da se mora izvinit tom sitnom kamenčiću, starkelju od par milja godina za taj grozan čin. No kamenčić nema mirovinu, nemaju sindikat, niti ima titulu, niti baš neko pravo glasa na tu temu, štoviše ni na jednu temu. Sa druge strane, taj isti kamenčić preživio je gotovo bezbroj života i još je tu sa nama. Kamenčić je trpio i radio po svom bez prigovora.

Prihvaćam, kamenčić je mrvu primitivniji od nas ljudi, ili čekaj… možda i nije.

“Ljudi u najboljim godinama” se može tumačiti na različite načine. Za mene i moje shvaćanje svi mi smo ljudi u najboljim godinama. Baš ovog časa smo ljudi u najboljim godinama. Živimo ovog časa i to vrijeme se neće ponoviti. Sva naša mladost nam ostaje u našem umu i zbog toga želim koristi izraz mi u najboljim godinama. Mi ljudi u najboljim godinama imamo pravo na stav, pravo na razmišljanje i pravo da sami biramo svoju budućnost. Društvo osjeća da fali energija, fali optimizam i volja za napretkom, kao da smo svi ostali na margini margine. Kamenčić nas mora naučiti da moramo biti uporni, da se ne smijemo pouzdati u državu nego u sebe, u snagu zajednice i da sami moramo tražiti ono što nam pripada. Moramo biti glasniji u svojim stavovima, uporniji, ne bojati se svoje sjene. Nismo svisci nego ljudine sa mrvu soli u glavi.

I da, katkad neki misle kontra, ali ne gradimo zidove jer zidovi nas udalje od razloga, povoda i smisla našeg postojanja. Nadahni, pomogni, daj prostor misli da djeluje, pruži ruku, pruži pomoć. Kamenčići su nam pomogli da neki prije nas sagrade carstva piramida još davno prije Krista, pa sve do modernih građevina, staklenih tornjeva kojima se divimo po svijetu. Kamenčići su metafora i realnost i naša budućnost. Uporno se moramo kotrljati uz probleme, prepreke i podvale koje sami proizvedemo,  koje nam generacije prije nas podmeću, probleme koje još ne vidimo ali na njih se spremamo.

Dio naših nevolja su došle zbog ljudi koji su iz vrlo ružnih osobnih interesa, upropastili puno života jer ne vide da zajednicu čini sreća, zajednicu čini uspjeh svih nas. Jedna takva osobica isto piše blog, baš kao i ja.  Taj Grinć živi sad kao građanin u Londonu. Ovim putem ga pozdravljam kao i sve njegove  likove u studiju i režiji grinć bloga. 

I ima tih dana kada si loše volje, kad ti je muka od svega, svlada te umor.  Umor liječimo tako da radimo, smijemo se i gradimo bolju budućnosti. Neki naši prijatelji su nas napustili preko granice. I bravo za njih, držimo fige da uspiju. Otišli su jer se neke bitke ovdje teško mogu dobiti na brzinu. No ljudi dragi komunikacija je ključ uspjeha 21. stoljeća.

 Moramo spasiti svijet!

Kako to zvuči utopistički, ali ti osobico draga sa druge strane ekrana mijenjaš svijet.

Možeš to, čini to često i čini to sa radosti!

Pozivam Vas da se u buduće družimo svakog tjedna srijedom. Htio bih Vas provesti kroz niz priča koje će Vas napuniti optimizmom.

Veseli pozdrav šaljem sa veselom ekipom!

Glazbu odabrao medo Glück, a modni izričaj osmislio peso  Chaco Espanõlo Dogo …

 

 

 

   

Leave a comment