Predsjednik je jedna simbolična institucija koja treba ljudima u stranim državama pokazati ozbiljnost i kulturu ponašanja. Kada naš predstavnik tamo ode to treba dolikovati modernoj demokraciji i Europskim vrijednostima, pa makar bili kakvi jesmo truli iznutra. On treba pomoći da se diplomacija i poduzetnici susretnu i da eventualno neki posao sklope. I tu je po meni kraj predsjedničke uloge. Jedini kandidat po meni koji udovoljava tome je Josipović. Nije Josipović najpošteniji niti najbolji na svijetu, al od ove četri mogućnosti on je jedini koji može dobiti prolaznu ocijenu.

Priče o programima, izmjenama Ustavima bla… čisti marketing ponavljam, predsjednik nije taj koji u ovoj državi ne radi svoj posao. To je prije svega Vlada, Sabor, ministarstva, sudstvo itd. koji su spori, tromi pa da ne kažem i poprilično neodgovorni. No to su ljudi koje je narod odabrao i to što je narod odabrao to i ima. Nigdje se nisu demokracija i njene prave vrijednosti dogodile preko noći ma koliko gorko i potrebno to bilo.  Od nasilnih ideja g. Sinčića kako sve treba srušiti i nanovo raditi je čista demagogija. Prvo to se ne radi nigdje u demokraciji, drugo to se i ne može napraviti čak i da se želi jednostavno to je neprihvatljivo za društva u kojima smo punopravne članice, UN, NATO, EU, a treće čak da predsjednik ima takve radikalne promjene na umu on ih može eventualno zagovarati, a što naravno ne znači da ih može i provesti.

Dakle čitava ova fama oko ovih izbora je po meni prenapuhana i previše skupa. Birajte po svom nahođenju, po svojoj volji i svom ukusu. Jedino je važno da izađite na izbore, da to u prvom krugu riješimo, eto barem pomozite da nemamo dva kruga, moramo sami od sebe krenuti i početi sa maksimalnom racionalnosti živjeti. Početi odlučivati sada ako negdje želimo doći. Nikad nije kasno da se u ovoj državi krene sa reformama koje su nužne, jasno je da za to treba snaga svakog pojedinca da taj put odabere.

Humanost je ljudska osobina koje dominira u priči mladoga kandidata. On smatra da je njegova udruga spasila ljude mnoge od deložacija jako uspješn primjer i da je ona napravila nešto dobro za demokraciju i za ovu državu. Na žalost toj priči nema ni i od istine. Nikada deložacije ne dolaze same od sebe i nikada policija ne izbacuje ljude na cestu zato što im je to drago, niti zato što to vole. Sudske instance ove države su donijele odluke i takve odluke se trebaju osporavati na žalost dugotrajnim sudskim postupcima, ali nikako pokazivanjem snage i upuštati se u konflikt sa policijom koja samo obavlja svoj posao. Kakva je to poruka kada se okupe građani i kažu da ne priznaju sud ove države. Zašto bi onda u ovoj državi itko odgovarao za svoje postupke? Nitko nije namjerno siromašan, a još manje je namjerno svojim postupcima doveo sebe i obitelj u dugove. Međutim kada postoji dug to ne može nestati. To se mora riješiti i sud mora biti taj koji će donjeti lijek po slovu zakona. Ako je Zakon loš, treba ga mijenjati u Saboru. Ako ljudi koji sjede u Saboru ne rade svoj posao treba ih mijenjati na parlamentarnim izborima.

Upravo iz ovoga se vidi zašto stvari ne funkcioniraju preko noći. Promjene se rade polako i imaju svoj tempo. Da li je tempo dovoljno brz za vrijeme koje živimo? Vjerojatno nije, ali opet nije način da se ratuje nego da se bira.

Nitko u ovoj državi nikome ne brani da se politički aktivira i da pokuša pridonijeti demokraciji. Tako i g. Siničiću savjetujem da osnuje stranku, pa da poput Ruže Tomašić pljuje po svemu, pa da i on završi u EU Parlamentu. To će biti onda još jedan mladi život sa osiguranom budućnosti.

Zašto ova Vlada, a vjerojatno ni buduća neće imati snage da porpavi situaciju je vrlo logična. Ne možete zaduženu zemlju pretvoriti u ne zaduženu, a da ništa ne izgubi. Jednako tako ne možemo prisvajati da je nešto naše što je kupljeno kreditom. Tako volimo “našu” autocestu A1 Dalamatinu doživljavati kao našu. Na žalost autocesta je izgrađena kreditom i mi taj kredit moramo vratiti i dok ga ne vratimo ni metar te ceste nije naš. Da li je država koja dopušta pranje novca i enormne troškovnike po km izgradnje uistinu pravna država ostaje otvoreno pitanje za njene institucije. Sve do kada ne budemo  imali presudu najviše instance sudovanja u RH da postoje ljudi i dokazi koji su krivi za dio naših problema do tada nema napretka.

Naravno kao i uvijek u životu sve što nas boli najčešće nije od samo jedne bolesti. Tako financije i projekti ove države boluju od nesposbnosti, osobne oholosti, naprosto izdaje nacionalnih interesa pod vodstvom ljudi koji se zaklinju pred narodom da rade za narod sve od 1990 do danas, gotovo bez iznimke. Ma što god taj narod mislio ili htio ta gospoda uspješno dovode iz desetljeća u desetjeće državu u pozu da kleći i moli kao zadnji prosijak, a da ne zna ni zbog čeka ni zbog koga.

Naravno da je teško objasniti jednom strancu kako je moguće da studenti plaćaju gotovo trostruku više cijenu po obroku od saborskog zastupnika, dok studenti ovise o roditeljima i imaju 0,00 kn prihoda, a zastupnik barata sa desetinam tisuća kn. Još je teže objasniti kako jedan Kerum koji je alkemičar financija svoga poslovnog carsrca postao saborski zastupnik bez i jedinog radnoga dana na toj funkciji, a svejedno prima svoju plaću svaki mjesec, dok u isto vrijeme radnice tekstilnog poduzeća mole da im se plati ono što su radile gotovo danonoćno, mjesecima.

Jasno je da u džravi danas stanuje nepravda, huliganizam i jedna mržnja prema svemu i svakome. Bez obzira što je grupa ljudi odgovorna za stanje države vjerojatno unutar 200-300 ljud. Imamo navijače, ljude koji svoj omiljeni sport izbjegavaju jer osjećaju, znaju da je i sport kao jedna zdrava aktivnost za sve dobne skupe postala izvor viskoh prihoda za ljude i organizacije koji na to nemaju nikakvo pravo.

Imamo branitelje, veterane koji stoje u Savskoj i čame dan za danom, traže smjene. Kao da nisam prije objasnio kako radikalizam i ustrajanje na istom tom političkom ekstremizmu nikome dobro nije donilo. I govoriti kako sa braniteljima politika nema veze je bezobrazno i netočno. Ako je večina prosvjednika pod jednim krovom političkog pogleda, pa zar je stvarno moguće da je to samo jedna velika slučajnost? naravno da je dozvoljeno biti politički aktivan i imati svoj stav. Dapače to je pohvalno, al to se ne smije skrivati i umotavati u priče koje dijele ljude bez ikakve potrebe.

Nitko nije zaboravio i neće zaboraviti HR branitelje i svakako je neosporno da zaslužuju više. Ali jednkao tako je činjenica da ova država nije bogata i nije u mogućnosti da bude svima mater i ćaća.  Zašto bi smjena troje ljudi nešto promijenila u zadnjoj godini mandata Vlade koja zasigurno ne može imati prolaznu ocijenu? Zašto bi ljudi koji sjede u Vladi htjeli da sada netko tamo naređuje njima kako da rade? Zar je potrebno da ljudi se smrzavaju vani, a jasno je ko dan da tako ne možemo dalje. Zar je iduće da uvodimo diktaturu?

Zašto ti isti branitelji nisu u prijašnjoj vladi krenuli sa kampiranjem, pa bi vjerojatno već imati to što god da žele. I razumijem da ljudi imaju pravo biti nezadovoljni što ova država za njih nije učinila gotovo ništa, dok su oni za nju dali sve. Al opet pitam koji vrag je sada tako došao u ovoj državi da to troje ljudi drži svu tu problematiku na svojim leđima. Da li tim ljudima treba pomoć da riješe probleme veterana ili ne, treba ih ultimativno tražiti da se smijene.

Sa druge strane medalje tužno je da ljudi iz poplavljenih djelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije na svojim leđima osjete što je priroda, a nakon toga što je priroda naših država. Kako je moguće da u jednoj državi može u Ustav ući što i tko su muškarac i žena gotovo u dva mjeseca, a da ljude koji su nastradali u poplavi se ne mogu smjestiti u tisuće ne prodanih državnih stanova, nego ih kao stoku stavljaju u improvizirane kontejnere, kao da će ih sutra odvesti šleper skupa sa bananama u luku na neko putovanje oko svijeta.

Kako je moguće da država Hrvatska konkretno nije u stanju katastrofu koju je doživjela pretvoriti u nešto pozitivno, nešto što će dati nadu ljudima da država može više od toga da ti sruši kuću i kaže čujete “FT11P” Fali ti jedanaest papira da ti kuću sredimo do sutra, dobro  prekosutra, dobro dogodine. Pa da su dali tim ljudima stan i rekli platiti neki simbolični najam, plačajte režije pa što nije to kulturinije nego da stoje ti stanovi prazni i ne održavani, kao mjesta za duhove. Valjda je to zato što u Ustavu piše da duhovi imaju pravo prvenstava na najam stana ili zato što piše da  muškarac i žena nemaju pravo na stan ali imaju na brak.

Ironija u svakoj priči je što promišljanjem o problemima jedan čovjek može doći do riješenja relativno brzo, u desetak minuta promišljanja, kao što to i sam činim. No nejasno je kako ti ministri mogu donesti išta pametno kada jedan nateže pimpaća u luksuznoj kupaonici sa tušem i pogledom sa 22-og kata, a drugi pak bicepse lijeve i desne noge vježba na poznatom skijalištu izvan Hrvatske. Još je tragičnije kada jedan treći ministar sa premijerom ode u Ameriku u “silikonsku” dolinu i još premijer povede svoga sina i kaže neka dijete vidi svijeta.

Nije da sam ljubomoran i ja sam vidio svijeta, al čudno je to kako iz jedne jadne zemlje ljudi na poziciji imaju tako puno vremena i luksuza, a niti malo ampatije prema građanima sa kojima žive, tj ne žive jer kako će ministar, jadničak sa 22-og kata vijdeti nekoga tko kopa po smeću, a ministar je igrom slučaja ministar smeća.

Takve priče koje ne moraš vidjeti u detalj da shvatiš kako u ovoj državi sve jest uređeno, ali po jednom prilagođenom programu za očito podosta glupe građane polako ljude uče di griješe i zašto ne bi trebali ponovo birati ono što ne valja. Možda nam da malo snage i optimizma Miroslav Krleža.

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Demokracija treba vremena da prirodnim putem parazite društva ukloni. Uklonit će se sigurno, prije ili kasnije. Možda taman kad magarac krepa, a taman je baš naučio da rad i ništa ne jede.

Sve u svemu želim Vam sretan i miran Božić provedete sa obitelji, a svima koji posebno obilježavaju svoj imendan na blagdan Sv. Stjepa želim puno ljubavi i blagostanja da taj dan provedu sa prijateljima i voljenim osobama.

Sretni i veseli bili!