Kada bi me netko pitao za opisati život u ovom momentu rekao bi da je to čisti strah da nećeš doživjeti taj jedan poseban trenutak u životu. Život je neka tajna smjesa strasti, straha i sreće. Zašto nam to treba, zašto to tražimo, zašto to želimo, to vjerojatno ne treba pitati i trošiti vrijeme na objašnjenje ili možda treba.Strast je ta neka crta koju imaš i ne možeš ju ravnalom povući jer je tako šašava i bedasta i vodi te kroz te kutke trenutaka. Kutke trenutaka, hej koja fraza, koji izraz. Ali da trenutak ima kut. Kut pogleda, kut dodira, kut osmjeha, kut, taj neki kut o kojem pamtimo, vidimo taj trenutak, taj film od par sekundi koji vrtimo cijeli život. Taj cijeli život prođe i kut se promijeni i baš to je ta neka strast kada, kada… Što ja znam, po meni je to kada vrijeme prođe, dok pogled na taj jedan trenutak iz svakog prokletog kuta izgleda i dalje jednako privlačan.

Strah je kao neka veza između strasti i sreće. Kao neki žumanjak koji povezuje krajnosti valjda da ne doživiš previše strasti ni previše sreće. Mislim, kako može tih krajnosti biti previše, kako? Jer je strast baš ta luda emocija koja te vodi da činiš stvari onako kako to treba biti, a ta sreća kao neki divan osjećaj snage, volje i energije. Dakle zašto da u kolač ubaciš taj strah od svega mogućega, a najgore je to što strahujemo najčešće zbog predrasuda. Jelda da je? Pa jeee taj strah možda imaš od problema koji ima vjerojatnost zbivanja od recimo 1 %. Jedan pišljivi posto je da ćeš sresti zmiju koja je otrovna i koja će te ugristi i od koje ćeš otegnuti papke taj čas. I ti umjesto da sa strasti i srećom šetaš šumom, a ne, ti ne možeš tako. Ti kao budala grčevito čitavo to vrijeme u strahu gledaš di hodaš i čekaš kada će ta zmijetina izletiti i ujesti. I sva strast i sva sreća izgubi onu bit zbog nekog maleckog straha.  Život je kolač. Mislim očigledno je. Za napraviti dobar kolač treba najviše strasti, za sreću ima hrpu kalorija, a opet nam ostane i hrpa straha da će nas udebljati. Mislim, u pravu si previše mislim izvini, al zbilja mislim da od cijelog života pamtiš samo par trenutaka pa onda zbilja nema smisla trošiti vrijeme na sve strahove. Treba naći tu strast i tu sreću i sa njima se družiti ma koliko god nas strah držao suzdržanima.