Ovo je priča o ljudskoj slabosti, naivnosti, hrabrosti i volji. Iz priče su izbrisani detalji situacija jer nisu presudni i u priči ih zovem događaj, događaji. Priča je realna i istinita. Preispitivanje samog sebe.

Koliko daleko moraš otići da postaneš sebi najbolji prijatelj i najveći neprijatelj? Pomoći sebi i sudbini da se susretnete za vrijeme tog jednog života kojeg dobiješ na dar. Događaji koji nas označe promijene osjećaj koji imamo u sebi.  Događaji utječu snažno na dojam koji ostavljamo poslije njih na okolinu. Ciljevi života se promijene sa tim događajima. Događaji u životu odrede što i kako dalje. U životu postoji gotovo bezbroj takvih događaja i svaki u nama ostavi trag. No sa vremena na vrijeme se desi neki uistinu značajan. Nakon vrlo neugodnih događaja čovjek povjeruje u ideju kako izbjegavanje prilika i neprilika koje dovode do događaja će spriječiti ponavljanje takve situacije. No ideje koje čovjek donosi nakon događaja nakon dovoljno vremena postanu sve manje učinkovite pa i štetne.  Želio sam se odvojiti od svega i svakoga što i jesam. No posljedice su da me ne zanima apsolutno ništa i nitko. Trenutci znatiželje za novi ciljem u životu pa čak i kad bi se odvažio i krenuo prema tome ubrzo samo pozovu sjećanja i svaka emocija, želja nestane. Koliko daleko moraš otići da postaneš sebi najbolji prijatelj i najgori neprijatelj? Mjeru za to ne znam. Ono što je dobro kada radim i razmišljam usmjereno na neki problem ništa mi ne može tu koncentraciju oduzeti. Ono što je loše da strpljenja nemam. Vrijeme precijenim i podcijenim uvijek u krivim prilikama. Znam da negdje u budućnosti me čeka neka vrsta zida od koje neću moći pobjeći na način kako sam to do sada radio, već ću morati biti bolji, spremniji, promijenjen i baš ta jednostavna činjenica me dovede do ovog teksta, do mraka, loše uštimane gitare i totalno blesavih poteza preko istih tih žica koje nikako ne zvuče.. Nemam kuda sa svojim mislima.. Vrijeme svoje učini, događaji se ne mogu poništiti, a sve odluke rađene putem su krive samo zbog jednog skretanja. Promjene su neizbježne, a opet ih izbjegavam koliko god je to moguće. Igram poker i trenutno više nemam ni jednog as-a u rukavu. Kockar sa dušom, tijelom i umom. No valjda će sve izaći na dobro.