Društvo treba imati ogledalo da vidi gdje je, kako raste, kako se mijenja. Dijete kako raste uz vrata neke sobe često nađe neku vrstu ogledalo njegovog razvoja. One crte flomasterom na zidu jasno imaju vrijeme i visinu zapamćenu gotovo za cijeli život. Društvo kao i dijete treba jednu skalu, jedno vrijeme da pokaže sve svoje vrline i sve svoje slabosti. Mi ljudi, članovi jednoga društva teško prihvaćamo svoje mane, a vrlo rado širimo hvalospjeve o svojim vrlinama. Naše društvo kao dijete svake godine dobije papir koje poput ogledala ne dvosmisleno prikazuje rezultat kakvo smo društvo. I taj rezultat nije dobar i na sav glas ljudi jednaki među jednakima na to zatvaraju oči. Često se možemo zapitati da li su to zbilja ljudi. Tko su ti ljudi, jednaki među jednakima?

Društvo je skup malih i velikih individua, duša dobrih i zlih, lijepih i ružnih. Društvo je skup znanja, kulture, hrabrosti i snage. Društvo je mehanizam koji treba u svakoj individui probuditi duh zajedništva, jedinstva, ponosa i zadovoljstva. Društvo mora biti primjer svakome pojedincu kako se valja ponašati, kako valja živjeti. Društvo je jedan široki okvir koji okuplja i ne dijeli ljude u sekte, skupine i stranke. Društvo treba roditelje, baš kao i svako dijete. Djetetu bez roditelja otvara se jedan teži put do odrastanja. Tako i društvo ako nema roditelja, postane jako razmaženo, ne produktivno i jako jako nezainteresirano za svoje probleme, ne zanima ga uspjeh niti napredak.

Društvo ima roditelje u Ustavu i Zakonu. Otac je Ustav, a Mater je Zakon. Društvo za razliku od mnoge djece može birati svoje roditelje. No ipak društvu je uvijek teško udovoljiti jer ne zna što želi i ne zna kada to želi zbog svih svojih slabosti i trzavica. Otac i mater u želji da smanje napetost dali su društvu da bira. Društvo može da bira tko će im roditelje u red dovesti, tko će ih na razum prizvati i pravdu im podariti. Društvo bira ljude one koje zovu jednaki među jednakima da pođu u Banske dvore i svojom rukom u zraku daju upute Čaći i Materi kako da društvo učine boljim.

I svako neko vrijeme dođe na red, da opet uz vrata neke sobe flomasterom povučemo crtu di je naše dijete dospjelo, kako naše društvo raste. Želimo vidjeti da li raste ili ne. Čača i Mater izrekom su dali svakome da bira i da bude biran. I tako društvo parodijom demokracije izabere 151 dušu i od njih traže da svu svoju mudrost, volju, želju i znanje utkaju u niz slova i brojki koji će postati dio roditeljske škole, a koje će društvu pružiti, osjećaj pravde, zadovoljstva, uspjeha i ponosa.

Međutim naše društvo još je dosta mlado. Roditelji našeg društva često se svađaju, prepiru pa čak i tuku. Dijete, društvo ne znajući vrijednosti kulture, obrazovanja, reda, rada pomisli da mora slijediti takvo ponašanje i postane depresivno, tužno, ograničeno, nasilno. Izostaje uspjeh i prosperitet. I svako neko vrijeme probudi se iskra u ponekim dušama da je možda došlo vrijeme da jednaki među jednakima, svojem društvu podare bar jednu, dvije pozitivne priče sa glavom i repom. Priče koje možeš osjetiti u srcu, razumjeti u glavi i rukama svojim radom, mukom provesti u djelo.

Mater i Čača unatoč svim svojim nedostacima i manama daju nam malo, ali još uvijek dosta vrijednu priliku da se oslonimo na njih i pokušamo birati ono što je za naše dijete, naše društvo dobro. Birati moramo jer budućnost uvijek sama dođe i postavi nam mnoga pitanja, a bez spremnih odgovora loše nam se piše. Sve svoje znanje i sve svoje umijeće ovo Društvo mora uložiti da izabere jednake među jednakima koji će Čači i Materi svitovati red, rad, jednostavnost i pravdu.

Roditelji našeg Društva neće nas preko noći učiniti boljim. Ali pravi smjer moramo sami ucrtati, mi članovi ovoga društva moramo se početi baviti problemima da oni ne postanu puno veći od društva, puno veći od roditelja samih, jer tada spasa nam neće biti.

Sretni i veseli bili!