Mi smo društvo. Društvene mreže su naše priče. Društvo na društvenim mrežama je priča poput nekog epskog putovanja sa slučajno odabrani ljudima u neku daleku egzotičnu zemlju. Putovanje društvenim mrežama nas obogate za jedno novo iskustvo. To moderno putovanje poput pravog putovanja nekim putnicima može postati izazovna pustolovina. Nenadani putnici otkrivaju svoje mnogobrojne zgode i nezgode iz dosadašnjeg života (user time line) najčešće javno. Ponekad potajno za neke odabrane (su)putnike. Da mili moji i na tvitteru se može putovati preko veze i poznanstava.

Kada neka crtica iz dosadašnjeg života (tweet ili ti ga tvit) u nama izazove ugodu i želimo to javno izreći, tom mini performansu stranca, moguće budućem suputniku poklonimo srce  (za stare tviteraše ne prežaljeni favourite ili ti ga po naški fejv). Dakle fejvom damo do znanja da se slažemo, da smo se nasmijali, da nam je baš lijepo i da bi tako mogli zajedno krenuti na putovanje u nepoznato. I mi kao pravi društveni ljudi možemo na tu crticu započeti priču o svojoj crtici iz života i poput prave psihološke kave raspraviti temu i osloboditi se svojih briga. Nešto kao wellness u hotelu sa pet zvjezdica al za đabe, samo nam uzme par minuta. Ne lažem sati uistinu prođu u par minuta…

Nisam slučajno rekao da je to crtica. Stotinu i četrdeset znakova bilo je dovoljno za cijelu jednu scenu. U novije* vrijeme čak dvije stotine i osamdeset znakova imamo za tvit. I kada osjetiš da si sa nekim baš legli k’o best frendovi (pretjerao), al zasigurno znaš da ti taj mini teatar stranca iz crtice u crticu postaje jako drag, bez razmišljanja stisneš prati putnika (Follow). I tako uloviš novo iskustvo i novog prijatelja, suputnika. Ako baš, al baš jako osjećaš tu neku posebnu potrebu za nešto reći,  šapneš tom strancu nešto lijepo na uho (Direct Messaging ili ti ga DM**). Ako si voljan svojim vjernim pratiteljima reći što si novo susreo u svom životu podijeliš crticu (ReTweet). Zašto biti sebičan ako možeš sa drugima dijeliti sve lijepo što ljudi čine za sebe ali i za druge.

Osjećate li  kao i ja?  Osjećate li kao da je to neko divno mjesto koje morate posjetiti?
Ako Vam se sviđa možete me pratiti na Twitteru.

Baš kao i u životu ipak nešto fali u ovoj mojoj priči.  Nisam Vam sve rekao o Twitter svijetu. Eto realističan kakav inače jesam moram priznati ponekad putovanje društvenim mrežama baš poput pravog putovanja može ostaviti gorak okus. Na putovanju društvo koje izaberemo ponekad iz neobjašnjivih razloga naglo skrene***. Nakon te neke nenadane crtice koja nas je baš iznenadila više nismo sigurni pratimo li pravu osobu. Neki putnici (dakle tviteraši) takve suputnike izbjegavaju i opale sakrij suputnika (HIDE user from timeline). I nakon toga  suputnika ne susrećemo u dnevnom istraživanju svijeta (skrive sa twitter time line ili ti ga lajne) i pravimo se kao da taj netko ne postoji. Što nije dakako lijepo, ali vjerojatno je dosta obzirno prema osjećajima suprotne strane. Tviteraši su dakako poznati kao osjećajna i vrlo osjetljiva bića.

Ponekad neka crtica (tweet) takne ružne stvari i ružne teme, a što pak može u nama stvoriti sliku koju ne želimo skrivati od sebe. Ma ne želimo ni čuti o tome više ni riječi. Da mili moji i to se dogodi. Ponekad prestanemo pratiti nekog tviteraša. Doslovce usred putovanja pokupimo kofere i na banderu ispred dasaka koje mu život znače čekićem zabijemo obavijest o zabran pristupa (Block). Što dakako digne graju i pokrene sve one tradicionalne društvene običaje komentiranja tuđeg posla.

Naravno na twitteru se stvaraju grupice podrške pune razumijevanja za svaku stranu priče, koja god tema bila. Baš kao i one koje se ne libe drvlje i kamenje istrest verbalno, a neki suptilno (tzv. preventivni block) na često podosta nepoznatu osobu zbog samo jedne crtice. Ostavi se tu dosta živaca i žući… Al što da čovjek radi kad život bez tih scena nije život. Nije putovanje pravo ako nema sve okuse i mirisa uspomena. Ionako nije stvar u odredištu nego u putovanju, stvar je u novom iskustvu.

Sada više vjerojatno nisi siguran da li je pametno imati Twittter profil. Niste sigurni da li se treba upustiti u takvu pustolovinu. Mili moji pa i nije da nema pametnijeg načina za potrošiti dio života ali da, za men je ovo jako zabavno putovanje i definitivno puno možete naučiti o sebi, a još mrvu više o drugima, dakako ako to želite. Dobro najbolje da ja tu ostavim samo neke sitnice, neke male  razglednice**** sa mog putovanja do sada. Tko zna možda Vam se svidi.

 

 

 


I za kraj  pisca ove cijele priče pokliče 

 

Sve osobe koje se spominju iznad tvitaju u svoje osobno ime i ne moraju nužno predstavljati moje osobno mišljenje… al uglavnom to su DUŠE od ljudi….

*Ispada kao da je ono prije bilo vrijeme jakooo davno, kao onoo tamo jako daleko vrijeme… e sad ovo  novije, ma da kao da je jučer bilo… .no dobro to ja samo glasno sam sebe ismijavam jer mi je sve to prošlo na brzinu, valjda neka kriza godina šta ja znam… 

**DM nije reklama trgovačkog lanca… samo skraćenica za direktnu komunikaciju… ili ti ga šaputanje

***Skrene pogled na svijet izvan razumljivih i prihvatljivih granica promatrača crtica…

****Ako tko od navedenih ima kakav prigovor na korištenje “crtica” molim da me obavijesti i uklonit ću crticu.