Suludi optimizam

Suludi optimizam

Kako opisati ljude koji dobivaju jako dobre plače i pri tome se igraju pokvarenog telefona. Ne znaš da li je lud onaj tko tako radi ili ti koji se tome čudiš. Osjećaj zdravog razuma i dobrog ukusa (o)davno je pregazio sve medije i  većina ljudi više jednostavno ne mari za takve bitne stvari kao što su razum, poštenje, iskrenost.

Nezadovoljstvo ljudi takvim stanjem po svim pokazateljima je veliko, a to potvrđuju sve novije ankete. Ali nekako te ankete uvijek zakaže u ključnom trenutku. Primjer su prošli parlamentarni izbori. Oporbena stranka vodi po svim anketama, dođe dan D i izbore odnese garnitura koja i sada vlada ili bolje rečeno harači. Današnje ankete koje govore o povjerenju vladi izgledaju zabrinjavajuće nisko, ali opet realnost se vidi u dan P.  Dan P je bio dan za prosvjede, dana kada je nekolicina njih učinila iskorak i htjela reći da ne vole ovakvo ponašanje vlasti i da ravnodušnost nije rješenje za bolju budućnost i tražili su potporu građana. Neku su potporu i dobili, ali niti jedna stranka ih nije podržala, niti je okupila više od desetak tisuća ljudi. Dakle opet bi se dali zaključiti svima je ipak dobro kad se ne bune javno. Tužna je to priča i bome jadna godina u kojoj najjača snaga za pobjedu na  izborima se predstavlja optimizam. Optimizam smo imali 2000. pa negdje do 2003 možda i 2004 je još sve nekako išlo. A od onda do danas dogodilo se toliko opljačkanih priča da to razumna osoba ne može svrstat u prilike i mogućnosti jedne demokratske i pravedne države.

Suludi optimizamOptimizam je dobra stvar, pomaže raspoložiti ljude i pruža nadu. Ali teško se može vidjeti neka nada koja bi ovog trena okrenula situacija u državi i prepoznale primjerice turističke, prometne, prirodne i energetske prilike koje su nebrojene. Neke od tih mogućnosti traže i desetak milijardi eura ulaganja, ali povrat tih sredstava bi bio izuzetno brz za takve projekte unutar desetak, dvadesetak godina, a da ne govorim da bi se generirao visoki BDP približno oko 7 do 8 post. Za naše pojmove to bi značilo razvoj poput država G8 ili Bengalskih tigrova, No kao što sam je već napomenuto, da bi svoje prilike iskoristili u njih treba uložiti, prilagoditi standardima i ponuditi tržištu. Tržište traži kraće pravce putovanja, brže pruge, bliže turističke odredište, kvalitetnije usluge turizma i ono što nama treba turizam sa dodatnom vrijednošću. Ponuditi ljudima ne samo da gledaju lijepo more nego da kroz svoj boravak nešto sami i učine neka posade jednu maslinu. Neka idu jedan dan u ribe sa ribarima, neka na rivi osmisle zid gdje će turisti ostavljati svoje potpise, dojmove… gomila je mogućnosti i pada mi ih još stotine na pamet. To se sve može naplatiti al treba truda volje i znoja, ali i novaca da to ostvarimo…

Ljudi ne razumiju što je milijun eura ni što je milijarda eura. To je većini samo jako puno novaca. Ali uzmimo primjer da imamo osobu koja zarađuje 6 000 KN mjesečno dakle godišnje 72 000 KN i ako recimo ta osoba radi 30 godina zaradit će 2 160 000 kn (cca 288000 EURA). Dakle kroz cijeli svoj radni vijek bez da ste išta potrošili kroz tih trideset godina imali bi nešto više od dva milijuna kn. A naši političari se uglavnom voze u autima koji vrijede pola tog iznosa. A imaju kuće koje vrijede nekoliko milijuna eura, dakle imaju nekoliko radnih života uloženih u svoju imovinu i onda vam takvi govore kako treba imati optimizma i kako razumiju kako je „malim“ ljudima teško. Ma ne razumiju oni ništa od toga. I mogu si taj optimizam nabiti u neku stvar. Optimizmom se ne grade zgrade, tvornice niti se postiže razvoj.

Suludo bi bilo da počnu savjetovati ljudima da popiju neki lijek za smirenje ili još bolje da legaliziraju travu i da se svi fino napušimo i onda ćeš nas pucati optimizam od prvog do zadnjeg u mjesecu.

Treba stvari mijenjati a ne pričati o  optimizmu i nositi broševe. Problem krene kada predložiš da se nešto promijeni. Onda ostaješ sam. Svi oko tebe postanu pizde, svi se uplaše za svoje postojeće pozicije i nastane kaos. Dragi moji od optimizma se ne živi… i lako vama kada sa govornice pričati da treba optimizma… to reci 300 000 nezaposlenima ili pola milijuna umirovljenika koji žive sa mizerijom od mirovine… Sa optimizmom zasigurno kupuju u dućanu hranu?

Iskreno o politici više ne čitam. Ostavila je gorak okus u ustima, ali samo znam da bolje neće doći ako se pravimo da nam samo treba optimizma i relaksacija, ako je to sve što nam je do sada trebalo da nam bude bolje onda mislim zbilja možemo koletivno skočiti sa mosta u Savu i neka voda nosi sve pa mili moji kako kome voda presudi….

Iskreno za optimizam trema imati povod. Trenutno optimizam je teško naći. Ali drage moje i dragi moji, mi ćemo i dalje pisati o problemima jer sreća dolazi kada probleme riješimo! Zajedno smo jači! A sa razumom i upornošću možemo svijet promijeniti!

The bird says
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.