Dan državnosti 20 pokušaj
Tišina je divna pojava. No neki nikako da nauče kada treba tu ljepotu tišine i primijeniti. Mnogi domoljubi, veliki hrvati, od ove zemlje dobro žive, skupljaju umjetnine, satove i odlaze na skupe večere. Te ličnosti su nagrađeni poduzetnici, menadžeri, političari, ministri(anti) vlada kojima je ovaj narod dao pravo i dužnost da se brinu i štuju zemlju milu. Kada su političari trebali darovati ovoj zemlji nešto lijepo, sveto kao što je mir, slobodu i poštenje. To su ipak (u)činili neki drugi ljudi. Željenu, vrijednu slobodu darovali su nam ljudi koji nisu imali prilike otići ni na posljednju večeru, ljudi koji nikada nisu vidjeli slobodnu zemlju svoju. Ljudi su svoju nesebičnost i ljudskost, darovali ovoj zemlji. To je sveto i uistinu vrijedno, a danas svoju očito preveliku želju i ljubav prema domovini mnogi od njih platili svojim životom. Odabrali su put kojim nitko nikada nije trebao krenuti, no ipak su to učinili i od sveg srca im hvala. Danas darovati „komad“ tišine, ponosa, iskrenosti, poštenja je užasno težak zadatak ali ti ljudi, heroji rata su uistinu zaslužili takav odnos. To su bili vojnici, hrvati bez predznaka mali ili veliki. To su bili prije svega ljudi koji su voljeli svoje prijatelje, obitelji i svoju zemlju.
Naspram poznatih „velikih“ hrvata koje nikada nije bilo briga za druge jer su to bezosjećajni, sebični ljudi. Takve poznate pamtimo po izuzetnim gospodarskim i politički aktivnim poslovima kao ratni profiteri, privatizacijski poduzetnici, i štošta još al jedno zasigurno nisu, ma to nisu ljudi! Darovati „komad“ tišine, ponosa, iskrenosti i poštenja je užasno težak zadatak, posebno za takve ljude. Takvi ljudi svoju domovinu vide u svoj ogromnoj vili, skupim autima i poslovima sa tuđim novcem i to u enormnim milijunskim iznosima. I tako se pred javnost bahato obraćaju kao da su svi ispod njih vrsta koja manje vrijedi, i to toliko arogancije znaju izjaviti kako znaju kako se teško živi i ni sekunde nakon takve izjave sjednu u auto presvučen pravom kožom od nesretnih životinja i vozač ih odveze gdje god požele opet na račun svih nas. Ti ljudi žive na račun svakoga od nas i danas slavimo što smo uspjeli u 20 godina samostalnosti stvoriti 200 prebogato bogatih obitelji, a ostale one škverane, tokare i ostale treba izbaciti iz tvornica jer trebaju marinu za svoje brodove. Jer ti bezosjećajni ljudi kupuju brodove za enormne novce koje su dobili od ove države. Potom svoje obitelji vozili po slobodnom hrvatskom moru, po mediteranu kakvo je nekad bilo. Zbog toga uistinu imaju razloga za slavlje. Sve što imaju mogu zahvaliti ovakvoj državi koju su gle čuda sami sebi tako uredili.
I danas kada je iza nas 20 godina povijesti više smo tuđi nego svoji. Postali smo vlasništvo nekih stranih profitera koji u nama vide priliku za dobru zaradu i to smo sve dobili uz svoju samostalnost i slobodu u paketu sa pokvarenim političarima, iskvarenim sudstvom i javnom upravom isprepletenu koruptivnim interesima. Skupu smo cijenu platili po moralu i ljudskosti za tu slobodu.
Kada se danas spominju afere bivših političara, premijerka unatoč tome smije svaki dan i veseli se kako je sama uspjela uvesti državu u NATO, pa eto i u EU. Ma što bi amerikanci dali za takvu prvu predsjednicu amerike pa amerika bi bila od Tihog oceana do Balkana. Ta mudra sjeda glava, tako posebna, nasmijana, jedino čini se da pati od amnezije, kako i ostali u njenoj stranci pate od kolektivne amnezije. Zaboravlja sve svoje funkcije, sva saznanja i informacije o kriminalnim radnjama u ovoj državi. Tužno je da toliko negativnog ima u zraku na ovakav dan, al opet tome smo svi pomalo krivi. Pa valjda nam onda tako treba biti.
Trebao bih Vam vjerojatno čestitat ovaj dan, al ne osjećam ni kao da je Božić ni Uskrs. Ma nije ni sreća, ni ponos već tuga neka koja teži u ravnodušnost kao i svaki drugi dan. Ako se tu što ima čestitat, a onda vam želim sve dobro povodom svih dugih 7300 dana iza nas…
Stoga Vam na kraju poklanjam tišinu… tišinu da svima bude bolje…..
