Energija
Kada smo se kao država odlučili za tržišnu ekonomiju vjerovalo se da građani znaju što to znači. No čini se da nismo znali ili nismo htjeli znati. Što to zapravo znači?
Tržišna ekonomija ili tržišno gospodarstvo je direktna posljedica proizvodnje roba i podjele rada. Djeluje mehanizam po principu ponude i potražnje, što bi kao rezultat trebalo dati tržišnu cijenu. To je više manje pojednostavljena teorija. Ako to sve skupa zbroji i oduzme to je izvrstan model. Sve strane bi trebale dobro živjeti, dobro zarađivati i biti zadovoljne. Lijepo zvuči, a u zbilji to tako ne vidimo. Pa zašto je to tako?
Zašto nam nije dobro, razumljivo je iz temeljne filozofije tržišnog gospodarstva. Mi nemamo dovoljno veliku proizvodnju. Što više proizvodiš, više prodaješ i bolje živiš. Da više proizvodiš treba tehnologija, inovacija, financijska sredstva, ljudi sa znanjem, sposobnih za rad. Imali smo sve to i trebalo je sa malo kapitala za unaprijediti stare proizvodne procese. To se nije dogodilo. Mi smo od ekonomije jedino dobro shvatili što znači uvoz, i preplavile nas emocije na stvari iz svijeta koje su ljudi smišljali dok je kod nas glavna tema bila neke druga priča. Neke druge bitke za život, samostalnost. Koje su došle sa svim onim posljedicama koje imaju države nakon rata.
Od samih proizvoda najviše nas oduševilo “povoljno” kreditiranje od stranih banaka sa hrvatskim imenom. Potrošilo se to brzo i na svašta. Dokaz da se tada nije mislilo za naciju nego za džep je današnja kriza. Sada se vidi koliko je to bilo pogrešno. Rasprodaja banaka, firmi i to onih najboljih koje su valjale nije se smjela dogoditi. Firme koje su preživjele pretvorbu i dobro poslovale na tržištu, nisu trebale privatizaciju… INA, HT, PLIVA… ali ipak su prodane u bescjenje….
Onog trena kada je vlasnik postala strana korporacija više ništa nije kao prije. Cijene goriva rastu, cijena telekomunikacija je i dalje poražavajuće visoka. Lijekovi koje smo godinama koristili i jeftino nabavljali sada se ni uz Božju pomoć ne mogu pribaviti. Sada su neki drugi ekonomski računi. Stari računi nisu više bili dobri za nove vlasnike gigantske farmaceutske firme. Ljudi koji su došli razumiju što je tržišno gospodarstvo, ma koliko to dobro ili loše za potrošače bilo..
Ono što državu čini neovisnom su njezini energenti, financije i gospodarstvo. Energiju uvozimo, financije uvozimo, gospodarstvo svoje sustavno uništavamo, time podupiremo strana gospodarstva. Jedino dobro ide uvoz svega i svačega. Mi nismo neovisni. Ovisni smo svijetu, a svijet naravno nije ni malo ovisan o nama. Sami smo si to napravili i sada vikati kako smo glupi bili, ah lipi moji to je ka da pišaš u vitar….
Energija je jedino što svijet pokreče. Bez energije ničega ne bi bilo. Budući da nam je jedino HEP ostao u vlasništvu države bilo bi važno da se u električnu energiju ulaže. To bi jednoga dana mogli izvoziti Članci koje smo radili o vjetro parkovima su primjer dobrog projekta. Ali nije dovoljan. I najave su za to dobre, jedino je problem što se to puno ranije trebalo dogoditi. Ali ipak bolje sada nego nikada. Energija nije samo u struji, nego je i u drvetu, nafti i plinu. Prodali smo naftnu kompaniju skoro za kunu. Nismo mislili da svi naši auti, vlakovi i dobar dio industrije koja je opstala vezani za energiju iz tih neobnovljivih izvora energije. Na svako poskupljenje goriva na žalost uz prigovore moramo pristati jer nemamo izbora. Istina je kako nam zbog toga život skuplji, jedino što možda učini situaciju lakšom jest činjenica što je u dijelu Europe sa kojom se volimo usporediti cijena goriva ista ili viša. Odlučili smo se za tržišnu ekonomiju, sve je za prodaju i sve se može kupiti ako imaš novaca. Mi imamo malo novaca i zato nam je sve skupo.
Od energije što najviše koristimo je nafta, te sam o njoj za kraj pripremio jedan kratki prilog.
Srdačan pozdrav!