400000 nezaposlenih na vidiku
Iz ponora dug je uspon. Ali čini se da nas je obuzelo još nešto osim puke nesreće krize bez dna. Po simptomima čini kao da bolujemo od nečeg puno težeg od depresije i/ili nedostatka novih ideja. Bolujemo od korupcije, bolujemo od kriminala i te neutažive želje za novcem moćnih ljudi. Korupcija u ljudima ubija volju za pomakom jer se ne žele boriti sa birokracijom. Ljudi koji su dobili mandat, skoro pa Biblijsku misiju da nas spase nisu shvatili poantu svoje pozicije. Obrazac ponašanja nije se promijenio i samim time ne postiže se niti jedan pozitivan pomak.
Kako ustati iz ove bezizlazne situacije društva? Fali reda. Red je ključ uspjeha. Red dolazi iz stanja uma. Iz stanja naše psihologije. Ljutnja ministara, premijera, njihova želja za uspjehom bez razuma. Sve je to samo bacanje pijeska prije svega njima u oči, a onda i narodu. Troše vrijeme, resurse i energiju društva. Zašto to mislim? Biti političar može svatko biti, ali biti čovjek, političar i vođa je već nešto sasvim drugo. Dešava se sljedeće, zamislite da malom djetetu date volan u ruke skupoga auta i pustite ga da vozi sam po autocesti. E tako naši političari trenutno voze. Nemaju ideje, znanja, nemaju finu preciznost u odlukama, nemaju dosljednost, nemaju strpljenje i osjećaj di su granice ceste po kojoj moramo voziti. Teturaju i isprobavanjem naglim zaokretima volana, u nadi da možda ugledaju koliko su nespremni za ono što su digli ruku “ja ču, daj meni”. Čovjek kojeg traži funkcija premijera mora biti sa vizijom, mora biti pun strasti, mora biti početak optimizam u koji može svtko povjerovati. Ministri su ljudi koji moraju djelovati kao jedan, istim ritmom disati, istim korakom ići naprijed. Ovi sada po meni nemaju ništa od toga, na vani djeluju kao stonoga kojoj svaka noga ide na svoju stranu. Nemaju smjer ni orijentaciju ni cilj.
Do cilja demokracije ne stiže se zakonom koji preko noći mijenja stvari. I ne nisu to otpori kako ih zovu političari. To su procesi koje oni ne mogu shvatiti jer ne znaju što rade. Žele preko noći podići nešto novo. To tako ne ide, za to treba biti jako spreman, strpljiv i precizam, a ovi to sigurno nisu. Loše uštimana violina nikome ne može popraviti raspoloženje. I tražiti riješenje u mijenjanju žica jer su loše uštimane je slikovito što sadašnja garnitura pokušava. Ruše u suštini postojeći sustav, iako novi još nije spreman.
Država je ništa drugo nego jedan veliki sustav. Sustav mora u svakom svom dijelu imati smisao. Svaki sustav u cjelini i u svakom svom dijelu mora imati jasna pravila, utvrđena zaduženja i kontrole. Da li ovo ima smisla što govorim? U ovoj državi sudstvo kao mehanizam kontrole. Unatoč medijskim suđenjima i sudstvo dalje nije dovoljno brzo, učinkovit i svrsi shodno. Svrha pravosuđa je da kažnjava prekršitelje, uči druge zašto je to pogrešno i gradi društvo jasnih pravila.
Javna uprava mora rješavati građanske probleme, svrha postojanja države je upravo u javnoj upravi. Javna uprava je servis građanima koju plaćaju kroz porez. Javna uprava na svim razinama mora pružati usluge brzo, pravedno i transparentno. Trenutno plaćamo visoki porez unatoč tome što je javna uprava i dalje korumpirana, spora i ne transparenta.
Zaduženje Vlade je da svojim upravljačkim mehanizmom koji ima kroz Ustav da građanima račun za vođenje države. Vlada je ništa drugo nego knjigovodstveni servis. Vlada mora poslodavcu (narodu), odgovarati na pitanje koliko zarađujemo, koliko trošimo i kako ćemo to uravnotežiti. Svaka Vlada mora reći, gledajte onoliko koliko zarađujemo je dovoljno ili nije dovoljno. Ako nije dovoljno moramo štediti, ali i više raditi. Dobra Vlada bi na tome onda dodala, ako moramo više raditi sljedeće predlažemo da profitabilne grane poput turizma stavimo kao našu prednost. Da sa turizmom “čupamo” ostale slabije grane. Kako? Ulaganjem novaca u poljoprivredu i u turizam. Primjerice da sada (trebalo je od jučer) turizam koristiti domaću hranu, domaći tekstil, suvenire itd. Ali za to treba snažna vizija i stabilna Vlada. Dakle kriva je pretpostavka Vlade da će mali poduzetnici otići u banku zadužiti se preko glave i uvalit se u posao u kojem nemaju nikakvu zaštitu države.
Država kroz instituciju Vlade mora svojom smjelošću, odnosno političkom odgovornošću dati sigurnost, potporu ljudima da se trgnu. Smanjenje poreza na turizam nije potpora, ona je dobrodošla olakšica, ali nije svrsi shodna. Svrha bi trebala biti jačanje turizma i potpratnih industrija. Smanjenje pdv na turizam samo postojećim gubitašima i extra profiterima daje benficije, al to ne može riješiti slabu ekonomsku stranu države. Jednako tako porast PDV na 25% nije ništa drugo nego kredit svih građana ove države našim knjigovođama (Vladi) da sa njim postupi mudro i razumno. No taj kredit nije nam pomogao da se dignemo, nego samo da više potonemo. Mislim da me razumijete što želim reći. Sve skupa kao rezultat tužno je da imamo vojsku nezaposlenih koji ne rade, umjesto da zajedno gradimo sustav vrijednosti rada i obrazovanja.
P.s. obrazovanje ne želim spominjati jer to je još jedan dio države koji vapi za promjenama, a nitko muda nema da to i učini. Što bi ja učinio nema nikakve veze sa plaćama, ali ima sa brojem ljudi i načinom obrazovanja od vrtića do fakulteta. Postojeći sustav vidim kao sustav pokusnih kunića iz godine u godinu sa novim idejama. Da ne kažem glupostima. Obrazovanje mora koštati, ali ono mora imati smisao, svrhi i cilj. Kao i sve drugo pa i to radimo kako vjetar puše. Zato i je toliko obrazovanih nezaposleno. Školovali smo ljude za krive stvari. Koliko to god zvuči grubo, al upravo je toliko to i štetno za državu.
Osnovni problem svega je korupcija u zdravstvu, školstvu, pravosuđu, javnoj upravi, državnim poduzećima. Korupcija nas sve košta puno više nego što neki od nas dobiju kroz usluge preko veze, preko plavih koverti, zaposlenja preko poznanstava, familije i sl. Biti pošten čovjek je teško, pogotovo u društvu koje to ne cijeni dovoljno jer ne prepoznaje to ni politički ni društveno. Međutim biti iznimka je meni od osobno vrijednosti. Nastojat ću i dalje objektivno o tome pisati. Odgovornost se zaslužuje po djelima, a do sada po svim djelima Vlade, ne znam kako i zašto smo im takvu odgovornost dali!
Nomen est omen, moje ime je znak, ono nas određuje i govori kakvi smo.
Praslavenski korjen Born-a je sinonim za boriti se! : )
Ja se borim riječima za bolju Hrvatsku!
Sretni i veseli bili!