Strah
U prirodi čovjeka je da oko sebe opaža, osjeti i instinktivno reagira. Informacije osjetila utječu na naše emocije, misli i reakcije. Kada se čovjek prepusti modernom, ubrzanom načinu života iz dana postaje pomalo “tup”. Iz dana u dan sa istim poslovima, istim ljudima. Normalno je da tako navikneš svoj um, svoje tijelo na uobičajene radnje. Postaješ pomalo osoba koja obavlja zadatke bez svijesti. Tako iz dana u dan prolaze vijesti o pljačkama, potresima, požarima, silovanjima, sudarima, ozljedama. I dokle god je to neka priča daleko od nas, naša tupost tome ne pridaje značaj. Zapravo takve informacije su bitne, jer su odraz naše svakodnevice, odraz našeg društva. To su događaji koji po svemu imaju značaj izvanredne okolnosti i različitog su intenziteta i utjecaja na nas. Na takve okolnosti teško je biti spreman. Još teže je ostvariti pravilnu reakciju na te nove okolnosti. Negdje u prošlosti pokušao sam objasniti kako se nositi sa prijetnjama za koje znamo da postoji rizik i određena vjerojatnost da će se dogoditi. Ovaj put želim reći nešto drugo o jednom drugom problemu.
Svi navedenih događaji su predvidivi i teško na njih možemo utjecati da se ne dogode osim na jedno od spomenutih. Silovanje. Silovanje je problem jer nije očekivano. Nije utjecaj prirodne nezgode. To je ljudsko (ne)djelo koje nema opravdanje i između ostalog to je kazneno djelo.
Prvi dio problema je u tome što se jako malo govori o silovanju. Često je silovanje jedan manji članak u novinama. Inicijali osoba i starost u zagradama ne mogu dočarati ozbiljnost i važnost da zajednica takve događaje shvati ozbiljno i na njih djeluje. Ne razgovara se o silovanju u: školi, Crkvi ili televiziji. To pokazuje nisku razinu društvene odgovornosti institucija i pojedinaca. Silovanje je pojava za koju svi znaju da postoji ali o tome se ne govori. Ja mislim da je veća sramota o tome šutjeti nego o tome govoriti.
Drugi dio problema leži u tome što je silovanje negativan događaj koji žrtvu obilježava. Slučaj postaje samo gori kada je riječ o nizu takvih događaja. Silovanje nanosi bol na umnoj, fizičkoj, psihičkoj ali i na seksualnoj razini čovjeka. Silovanje mijenja razmišljanje žrtve, mijenja ponašanje i osobnost. Zbog straha od reakcije roditelja, rodbine, prijatelja žrtve o tome najčešće šute. Šute u strahu da se događaj ne ponovi, u strahu da ne budu prepoznate kao osobe koje su “označene” za cijeli život. Pitajte sami sebe da li je uredu da društvo zbog svoje nezrelosti i sljepoće kažnjava žrtve dva puta, a počinitelje drži nekažnjeno. Žrtve svojom šutnjom problem guraju pod tepih i guraju svoje traume da u njima stoje i stvaraju prepreku za normalan život! Zbog ne kažnjavanja počinitelja postoji velika vjerojatnost ponavljanja kaznenog djela.
Treći dio problema prije svega leži u tome što je određeni broj počinitelja mogao izbjeći sudbinu zločinca i loše osobe. Trebao je imati samo bolji odgoj kod kuće, vrtiću, školi, Crkvi! I nije počinitelj žrtva zbog toga što je imao “loše” djetinjstvo. To je samo jedan od elemenata koje je dovelo do poremećaja vrijednosti počinitelja. Obitelj mora biti mjesto gdje se od malih nogu grade vrijednosti i poštovanje prema sebi i prema drugima. Postoje institucije koje bi morale djelovati u slučajevima kada obitelj nije u stanju pružiti djeci adekvatan odgoj. No često preuzimanje socijalne službe postane samo još sigurniji put, bolje rečeno stanica na putu koja ne prepoznaje ljude sa problemima, već pušta ljude same da se nose sa životom kako znaju.
Četvrti dio problema leži u zakonskoj regulativi. Za slučajeve silovanja ne postoji nikakav ubrzani postupak. Tj. ako i postoji ubrzana procedura svejedno traje mjesecima u najboljem slučaju. Rezultati suđenja su uvijek tajni i misteriozni. Budući počinitelji nikada neće dobiti informaciju da je neki silovatelj dobio strogu kaznu. Na neki način zakon podupire počinitelje da budu ohrabreni da čine što žele. Jer znaju da nikada neće za to odgovarati. Silovatelji su ljudi koji sa namjerom i planom siluju, skoro nikada to nije slučajan slijed događaja. Na drugu stranu sustav tjera žrtve da o tome šute jer osim javne sramote i beskonačne sudske trakavice sustav žrtvi ne daje osjećaj da će dobiti osobu zaštitu i zaštitu svoje obitelji.
Silovane osobe nisu iste nakon takvog iskustva. Jednako tako ni počinitelj nakon silovanja nije isti. Žrtve društvo mora drugačije tretirati. Žrtve nisu osobe za odbaciti iz društva nego upravo suprotno. Silovatelji su osobe sa tamnom stranom uma. To su osobe koji nemaju vrijednosti, ne vole sebe, a još manje ljude oko sebe. Silovanjem počinitelj samo gradi iluziju uspješne osobe, koja vjeruje da joj nitko ništa ne može, i za sav svoj jad uporno krivi sve oko sebe.
Bitno je naglasiti da silovanje nije prirodna pojava, nije bolest, i da broj silovanja možemo smanjiti. Na ovaj problem možemo utjecati! Utjecati preventivno. Edukacijom mladih objasniti da silovanje nije dozvoljeno ni u kojem obliku ni pod kojim uvjetima. Ugraditi u svijest ljudi da moraju djelovati kada vide silovanje ili zlostavljanje! Moramo djelovati i taj događaj spriječiti. Okretanjem glave problem ne odlazi. Ljudi ne smiju imati strah da djeluju na problem okoline jer ne rješavanje problema sutra svakome od nas taj isti problem prijeti. Žrtve ne smiju šutjeti. Ne zato jer je zakon da moraju to prijaviti. Nego zato što će time pomoći sebi, drugima. Žrtve moraju govoriti jer će tako sebi moći objasniti što se dogodilo. Moći će reći vidiš počinitelj je kriv, društvo ga je kaznilo, on je za to odgovoran. Žrtva mora uživati u zaštiti i društvenoj nagradi. Ne djelovanje, problem će biti veći i teži za riješiti. Na sva kaznena djela treba utjecati i dati sve od sebe da se spriječe, a ponajviše na djelo silovanja jer se može i mora spriječiti. O silovanju se mora govoriti, mora se o njemu znati što je više moguće. Kada se silovanje dogodi važnije je od svega je brzo djelovati i posljedice za počinitelja moraju biti brze i učinkovite. Posljedice u kojoj počinitelj biva strogo kažnjen, a žrtvi se pruža pažnja, liječnička pomoć i naravno daje jasna zahvalnost društva što o tome govori.
Ne postoje olakotne okolnosti za silovanje. Često se čuje kako stil odjeće koje nose najčešće mlade djevojke izazivaju silovanje i da su ustvari te djevojke (žrtve) krive! Ne, to je netočna tvrdnja!!!!! To je samo jedan od besmislenih alibija počinitelja. Nisu žrtve krive zbog toga što imaju svoj stil i slobodu kao sve osobe na svijetu. Krivi su počinitelji! Krivi su jer svoje društveno neprihvatljive vrijednosti silom žele nametnuti ljudima oko sebe, krivi su jer krše ljudsko pravo na slobodu. Krivi su jer svoji postupkom oduzimaju elementarna ljudska prava ljudima koji njima nisu ništa učinili! Krivi su jer svjesno krše zakon i svjesno nanose bol žrtvi.
U najvećem broju slučajeva silovatelj je poznata osoba! Partner, bivši partner, prijatelj, član obitelji, nasilje se događa u domu žrtve ili počinitelja! Najčešće nema oružja, a žrtva najčešće nema ni teških tjelesnih ozljeda! Počinitelj koristi prijetnje, strah žrtve, šok i sram.
Silovatelji često traže motiv i opravdanje u lošim ljudima koje poznaju. Svi ljudi imaju jedno pravo, a to je da budu ono što žele biti. Silovatelji biraju biti takve osobe bez obzira na prilike ili ne prilike koje su ih snašle. Osobe koje imaju probleme sa vrijednostima i sa poštovanjem prema ljudima moraju potražiti pomoć! Društvo treba pomoći svima pa i njima i na sve načine pokušati spriječiti silovanje!
Pomoć silovateljima ne može biti više ista nakon što učine takvo kazneno djelo. Sustav takve osobe nikada više ne smije pustiti bez nadzora i nikada više ne smiju biti vraćeni u društvo kao da se ništa nije dogodilo! Društvo mora biti sa nultom stopom tolerancije na nasilje! Posebno efikasno i strogo u slučajevima silovanja i zlostavljanja!
Dokaz da društvo ni sustav ne shvaćaju ozbiljno ovaj problem govore iz udruge B.a.B.e. “Imali smo slučaj u kojem je jedva punoljetnu, nevinu djevojku na posebno ponižavajuć način 24 sata maltretirao i silovao direktor hotela u kojem je tražila posao. Suđenje je trajalo 18 godina, a počinitelj je osuđen uvjetno jer je tada već bio star, jer mu je žrtva oprostila i jer je bio branitelj – priča Sarnavka. U drugom slučaju olakotna je okolnost što je silovatelj “režiser Hrvatske televizije”, a u trećem što je nemjerljiv njegov doprinos u stvaranju samostalne Hrvatske!” Citat iz Jutarnjeg Lista.
Ljudi djelujte, budite društveno odgovorni jer sami moramo graditi svijet da svima bude ugodno mjesto za život!