Što je vrijeme dušo moja

Što je vrijeme dušo moja

Vrijeme je dušo zajebana stvarčica. Čas te mazi, čas te gazi. Neke pregazi i u zaborav gurne, a neke zauvijek pamti. I nije lako podnijeti spoznaju da vrijeme poput omče oko vrata stoji. Postati nešto u svojim očima čini se da je ljudima zadnji cilj, a to jedan od važnih, postati sretan. Tužno je kako sve ciljeve diktira valuta, a malo toga emotivna inteligencija. Usponi i padove kroz vrijeme su sve što imamo. Ostanu nam u pamćenju samo zbog emocije nekog trenutka. Kako imati te uspone i padove u strci, di svi negdje žure? Ne možeš ni žaliti ni slaviti sve je to skupo i nema se vremena. Pa koji je smisao našeg života? Život bez emocije sreće gubi logiku i smisao, a baš za te emocije kao da nam duša nestala. Sebi za svoj gušt smo vječito zadnji. Lakše nađemo sto drugih bezveznih poslova nego da za sebe vrijeme stvorimo. Za nešto stvarno, nešto vrijedno nemamo vremena. Sve se svodi na ponavljanje dana za danom. Kao u filmu “Beskrajan dan” kad glumac Bill Mury dan za danom igra isti dan, sa istim rasporedom. Takav je moderan život svodi se na ponavljanje. I kako da neke veze nastanu i traju kad ih ubije monotonija bez vremena za emocije.

I kako taj Beskrajan dan pređe u život sa smislom? Kada emocije pustiš da stvore svoj igrokaz, e tad. U stvarnosti režiju svakome osobno radi oskarovac svih oskara: Naša osobnost. Ono što mi jesmo i ono što želimo da ispadne na van su dva pojam puta sreće sa kojima se nitko nikada nije prije vozio i ne zna se kuda će da te voze. Pa zašto da se onda zamaramo sa tuđim očekivanjima sa nečim što je čista enigma? Načelno svoj put odredimo svojom voljom iako to često ispadne čista laž. Život gradimo onako kako to diktira okolina. Di je krov tu je i naš put. Dok naša osobnost čeka da te smjeste tamo gdje treba, vrijeme prođe.

I kamo da kreneš, da se smiješ? Gdje je put ka sreći? Vrijeme je da kreneš u birtiju, kafanu, kafić ma što god. Samo da ima negdje da za šankom mozak utopiš. Svi ti trenuci u najboljoj i najgoroj kafani su možda izlaz iz dosadnog života. U kafani sa nekim strancem ostaviš svu tu ljubav prema ljudima koje si zaboravio, pa podijeliš trenutak dobra i zla bez razmišljanja. Odabir kafane je bitna stvar baš kao i odabir društva. Nije lako naći društvo sa kojim može u obje kafane. U onu što se slavi i u one što se žali. Rijetki su oni koji te bodre dok patiš, a bezbroj je onih što te veličaju dok te uspjeh slava časti!

I sve je to tako nekako povezano, vrijeme i emocije, financije i sreća…. eh, a ja još uvijek tragam za istinom. Gdje je nestao čovjek?

The bird says
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.