Armagedonska kriza!

Ma tko smo i što smo nismo više sigurni ni sami ali gdje smo i zbog koga smo, to nam je valjda svima jasno. Samo tko će da nam vrijeme i novac vrati ne zna nitko! Hodamo od izborne kutije do kutije, a u njoj izgleda duhovi zaokružuju, narodu nije više stalno ni do samog sebe. Toliko prosutih obećanja i nada, sve je to bila laž od prve do zadnje. Pitamo se pitamo tko je prvi lopov da li je to mali koji je sa tavana uzimao ili mala koja je ljestve čuvala… Pravimo se ludi iz dana u dan kao da je svaki dan maskenbal. Izgleda da nema više svetog političara ni nevine funkcije izgleda da nema više ljudi koji cijene dostojanstvo više od nestaloga državnoga blaga…
Dnevne novine pod prstima ostavljaju onu tamnu patinu koje se odmah želimo riješiti pranjem ruku sa sapunom i vodom koja odnese svu tu prljavštinu koju je tinta na papiru ostavila. A tamo se pisalo još nedavno hvalospjeve o napretku, o boljem sutra koje nas čeka tu negdje. Kao i onda, tako i danas ta sva prljava obećanja ispiremo sapunom i vodom samo što sada pišu istine o lažnoj prošlosti, krivim vrijednostima i nepoznatim krivcima. Ispiremo sapunicom tu tintu, ruke nam ostaju čiste, međutim kad ćemo shvatiti da ta prljava voda nije nestala i da nije sve gotovo i da će netko otkriti što se zapravo dogodilo. Istina je da dokazi uvijek negdje ipak isplivaju. Prije ili kasnije ali isplivaju!
Istina je surova i teško razumljiva ali je u duhu svega što smo znali. Ne postoje sveti političari i funkcije koje sa sobom ne odnesu dio državnog kolača. Ali prije se barem obično kralo malo, tek toliko da se neki uzdignu u elitu ma što god to zapravo bilo. Danas elita uzdiže novu elitu koja svoje bogatstvo ne mjeri u broju Frank ciglica nego u kvadratima kuća koje se grade moćnicima preko leđa radnika za dvije i dvjesto na mjesec. Danas svi imaju bogatu familiju, rođake, nećake, bake, djedove. Ljudi bi rekli eto što im se krasno sve posložilo …. No kako je netko mogao u par godina steći vrijednost od par milijuna kuna, eura tko će li ga znati čega, a da pri tome nije bio ne etičan, ne pošten i vrlo vjerojatno i sudionik kriminalnih radnji. Nema kriminala bez potpore od niske do najviše razine. Mora se znati da ne postoje paralelni svjetovi gospodine Šeks. Paralelne kriminalne radnje ne mogu biti nevidljive kada su efekti tih radni i te kako razlog jada svih radnika, umirovljenika, nezaposlenih i studenata.
Ovo nije SF film kao Armagedon u kojem glavnu ulogu ima Ivo Sanader koji leti prema kometu zvana kriza i koji će nas od te krizne kletve spasiti teatralnom žrtvom. Ne, ovo je stvarnost u kojem svi spašavaju svoje funkcijsko dupe, i nije ih briga za nikoga drugoga. No slučajnosti ili ne glavni glumac nastrada ali ne zbog grižnje savjesti nego zbog interesa novih struja koje prodaju vlastitu mater i ćaću samo da ostanu na funkciji.
Meni je dosta više tih jadnih priča i listanja dnevnih novina. Jer mukom mučim da naiđem na neke vedrije teme. Krenimo više nešto raditi. Imati mogućnosti nije dovoljno samo reći, treba to i iskoristiti. Možemo bolje, samo do kada da čekamo i gubimo svoj život na ove propale politike ako se to uopće može zvati bilo kakvom politikom.