Sretni i zaposleni bili!
Unatoč očitim pokazateljima da puno toga u ovoj šupljoj državi ne radi kako treba i priče o tome svima na živce idu. Pričati o problemima je naravno dobro jer to znači da se raspravlja o problemima i nadamo se da će se sa njima nešto dobroga na kraju dogoditi. Međutim ne smije se zaboraviti da problem više nije pojedini slučaj već je to postala epidemija tipično hrvatskog virusa. Simptomi su nestanak novaca iz državnog proračuna. Uzroci su duše koje su čeznule za lagodnim životom vadeći iz tuđeg džepa naravno bez da su za to dobili dozvolu. Sad di su dokazi, pa zar nije dovoljan jedan i jedini, a to je da dokaza (novaca) nema. Da ih ima ne bi bilo problema.
No nije to razlog za paniku sjećamo se upornog bivšeg ministra financija. Moramo priznat da je bio dosljedan u lažima koje je tupio iz mjeseca u mjesec. Dakako da za te sitne ne istine ima opravdanje jer tako osjetljiva duša mislila je na svoje birače te ni pod koju cijenu ne želeći ih previše zamarati brojkama od kojih samo boli glava. Sad ga više nema taman kada brod tone i kad se vidi more umjesto brodskog poda tko o kome kapetan financija se promijeni. Doveli su novu mladu perspektivnu osobu. Ovo mladu uzmimo sa rezervom. Ali perspektivna zasigurno je, samo do kada? Žrvanj političke moći sve do sada je uspijevao ukrotiti sve konce za upravljanje koruptivnih radnji od vrha do dna ma niti jedan premijer, ni ministar financija nije htio spriječiti…
Država koja ima deficit nije normalna država, a država kojoj je prezaduženost imperativ… e to je Hrvatska.
Priče o tome kako sve države imaju deficit čuli smo milijun puta… ali na žalost to nije istina… to je otprilike kao da bilo tko od nas troši više nego što zaradi iz godine u godinu i to tako da troše novac u kupnju preskupih WC i tako godinama… a nitko ne spominje da deficit nije besplatan kao ni krediti koji to pokrivaju, zbilja nisu besplatni.
Hej pa jasno da to nikoga nije briga pa neće Šukeru ili Sanaderu sjesti rate kredita iako su ih oni potpisali u ime ove naše lijepe države. Poanta priče što sad? Pa ništa gledati kako nevidljivi potoci uništavaju perspektivne tvornice, čekati da sudovi presude jednom za kriminal i konačno dobiti politiku koja će nas dovest da razmišljamo o budućnosti, jer trenutno mislimo samo na prošle tužne priče iz privatizacije i javno privatnog partnerstva. Sjetimo se samo od Sunčanog Hvara, Ingrine Arene Zagreb, zagrebačkih pos-ovih stanova, ljudi koji godinama u novim zgradama nemaju pitku vodu, a gradonačelnik Bandić napio se te iste vode kao žabac. Sjetimo se priče oko golf igrališta i zakona o golf-u koji daje veći državni interes golfu od poljoprivrednoga zemljišta.
Sjetimo se mostova koji postoje i nisu namijenjeni prelazu životinja al zbog nepostojeće infrastrukture i pristupnih cesta ne služi ljudima nego životinjama ili pak mostova kojih nema, a plaćeno je da služe životinjama. Vjerojatno se smatra da medvjedi i ostale životinje znaju lokalne ceste pa će se njima koristiti. Sjetimo se priče oko famoznoga zagrebačkog tramvaja koji se lizingom nabavljaju od domaće proizvodnje, a financiraju iz strane financijske kuće. Zet je shvatio promašaj tramvaja (zato ga nitko od stranaca nije ni kupio) i sad čuva tramvaje u garaži jer su preskupi i prebrzo uništavaju prugu i jer su preteški i troše previše struje. Ušteda koristeći stare češke tramvaje koji se ne održavaju nije put sretnijim financijama.
Sjetimo se Domovinskog mosta koji je velebnoga zdanja, otuđene rasvjete nekoliko puta… sjetimo se wc (hrvati su ludi za javnim wc-ima, fetiš čisti) onog zagrebačkog na Savi i onoga na Dalmatini.
Prisjetimo se iz 2009 o WC i PUSH gumbu i kumicama iz Čučerja!
Ma ovi nas političari farbaju iz dana u dan kao što farbaju tunele. Sjetimo se tragedije u Rudinama di je očigledan nemar pri izboru kooperanata i to Kalmetu nije nagnalo na ostavku (ponudio je mandat na raspolaganje ali to nije ostavka). Pogledajmo nagibne vlakove koji su obećavani kao raj za prijevoz sjevera i juga, a vožnja traje i traje… stjuardesa/kondukterka u vlaku je rigala od vožnje pa ti reci da je to moderan prijevoz. Obećani Pelješki most toliki promašaj, a moglo se samo za iznos pripremnih radova napraviti tri broda trajekta za prijevoz vozila kopno-poluotok-kopno. Ma kud bi jadrolinija profitirala, kud bi dobro brodogradilišta zaposlili koji bi to bio potez zlatan.
„Al ma tko bi moga platiti tu sreću škveranina koji bi svoju plaću dobija na vrime gledajući kako more valja brod iz domaće butige.“
Očito nitko…
HAC-ove muljaže stare godinama unatoč mjesecima ljetnih gužvi nikako da se dovede nula dugovanja. Sjetimo se zdravstvene, pravosudne, agrarne, turističke… reforme… a da čekaj to se još nije dogodilo.
Ne znamo sa novcem na osobnoj razini, no lokalnoj, očigledno ni na državnoj. Valjda onda nema smisla da se čudimo kako vlada ne zna baratati sa proračunom države.
Ma poanta je da kod nas sve može propasti i ono što valja, a opstane ono što nas u temelju ubija… Talenti smo nema što, naciju dignu emocije kako je cura dobila 200 k kn u atrakciju privatne televizije… Ma ne govorimo da cura nije genijalno talentirana ali poanta je kako je takav talent uopće završio na ulici… Di je ta reforma školstva, obrazovnog sustava koji cijeni rad, talent i upornost… još jedan fijasko još jedna reforma koja se nje dogodila…
Plaćamo svakakve autorske talente Mucale, Severine, Bobane, Šukere, Mamiće koji vrve lovom, a mi mali ljudi moramo iz državnog i privatnog džepa financirati njihova opijanja razvode i svadbe.
Krinka: „Ma neka im je, narod to voli….“
Napuniti stadion nezaposlenih više nije moguće… jednostavno nemamo tako veliki stadion na koji svi stanu… hjoooojjj ne spominji stadione rasulo od betona i željeza da ne govorimo o travi… Ajme tragedija izgubljenih života zbog ne standardiziranih uvjeta na stadionima… užas… a o kulturi navijača – divljaka rađe ne bi. Voli svoj klub na najjače budi Heroj ulice budi fun kluba al nemoj mortus pijan baklje palit i stolice bacati… civiliziraj se sinko ako si nezadovoljan i znam imaš povoda i razloga ali onda viči pjevaj iz petnih žila, piši transparente ma prosvjeduj… al ne diraj stolice plave… nisu tvoje.. nisu ni moje… al ostavi ih nisu one ništa krive.
Nezaposleni dakle ljudi bez budućnosti… to su ti ljudi… ljudi koji vide strašnu perspektivu života… ne želim je nikome, dao Bog pa svi posao dobili u ministarstvu nekome… al srca sigurno imate i sigurno ćete sa veseljem primiti još par tisuća ljudi koji će put ka sreći potražiti zajedno na zavodu za zapošljavanje to se može obećati… na žalost… svih nas …
Tuđa sreća je i moja sreća ako pošteno i časno živim. Para puna vreća nije nikome nije dala puno dobroga pogotovo kada potiće od onih koji nemaju više volje ni snage boriti se protiv sustava nepravde i nejednakosti.
Hjoooj ima toga još… drage moje i dragi moji ima toga još al dosta je toga za jedan članak. Ispucao sam normu sa 1184 riječi i mogu pričati duplo o tome, ali izgleda da to nema utjecaja previše… al nije važno jer osjećaj je dobar, pogotovo kad znaš da si pokušao pomoći da krenemo naprijed… iako nije uspijevalo…
Sretni i zaposleni bili!
