Svijet oko nas je …
Svijet oko nas je prošao dugu povijest od dinosaurusa pa sve do Homo sapiens-a, naših predaka koji su živjeli ponešto drugačije nego današnje generacije. Razvili smo toliko spoznaja po dužini i širini svih moguća pogleda (sa)znanja kao nitko prije nas ali i dalje kao da smo slijepi…
Jedan od klasičnih načina učenja je urođen od rođenja, a svodi se na pogreške i pokušaje. Tako od rođenja padamo, neki na nešto smješniji, neki na nešto bolniji način, ali ipak svi svladaju neke nove vještine. Tokom našeg života spoznajemo svo bogatstvo svijeta na kojem živimo, i koliko god da ga je ljudska vrsta obuzela i dalje je to planet koji nas iznenadi događajima koji vjernici prepisuju svemogućem upravitelju. Dok zagovornici znanstvenog pristupa spominju neistražene cikluse razvoja zemlje kao posljedica događanja iz davne prošlosti. Po modernom shvaćanju riječ je Velikom prasku, o procesu stvaranju energije tako snažne da se njene posljedice osjete do današnjeg vremena.
Događanja koja svaki dan vidimo poput izlaska sunca, izmjena godišnjih doba, promjena vremena zovemo prirodnim procesima. To je dio prirode oko nas. I po mnogo čemu priroda nam se čini savršena. No priroda nije od jučer i nikako se ne može reći da je od početka bila takva. Priroda uči svaki dan, stvara novu vrstu, dok druga izumre, neke vrste se prilagode, dok neke traže novo mjesto pod suncem. Ovaj treći kamenčić od Sunca, planet Zemlja je jedan od najaktivnijih čudesa Svemira. I jedino što smo do sada o našem planetu naučili jest da svakom novom životu na njemu je prethodila katastrofa globalnih razmjera.
Moderna vremena su većinu ljudskih kočnica svladala učenjem, dar koji nam je evolucija ponudila. Inteligencija, pamet, mudrost, razum, pamćenje to su naši aduti sa kojim svijet oko sebe raspoznavamo, dodirujemo, pokušavamo razumjeti. Evolucija nam je dala mogućnost da sa svim tim „oružijem“ budemo spremni na hirovitost planeta na kojem živimo jer takvu mogućnost prijašnje vrste nisu imale. No čini se da je to i pomoglo i odmoglo. Najme koliko nam je to bilo korisno da prevladamo osnovne probleme toliko nam je to ponudilo mogućnosti da srljamo u krive odluke uz alibi nadogradnje kvalitete života. No ne može se zanemariti taj dar pomogao je stvoriti nastambe gdje živimo, način na koji se hranimo i otkriće lijekova kojima liječimo ozbiljne bolesti. Taj dar pomogao nam je da shvatimo da postoje čestice manje od nanometra, pa sve do otkrića ogromnih galaksija udaljenih stotinama svjetlosnih godina.
No taj dar je rizičan jer je u odraslih ljudi ostao instinkt malih beba, koji svatko od nas poznaje, a to je oponašanje onog što vidimo. I to je samo po sebi jasno da ne može baš dobro završiti, jer za svaki novi iskorak u oponašanju prate pogreške i krive odluke za koje nitko sa sigurnošću ne zna koje su posljedice.
Ljudima se svidjelo kako je priroda na prvi pogled savršena i kako u njenim pravilima sve ima svoje odgovore posloženo za svaku akciju i reakciju. Sviđa nam se kako ptice selice na tisuće kilometara prevale svake godine te nađu svoje odredište. Sviđa nam se kako životinje mogu preživjeti u ekstremnim uvjetima na kojima ljudi bez tehnologije nikada ne bi mogli živjeti. No ono što nam se najviše svidjelo je energija. Shvatili smo da svaka akcija treba energiju.
Ljudi su prepoznali energiju kao mogućnost za napredak. Prva energija koju se moglo iskoristiti bila je pohranjena u drvetu, materijalu koji je svuda oko nas ili barem je to nekada tako bilo. No drvo naše svagdašnje uz pomoć malo kisika i vatre dalo nam je topli obrok, suhe nastambe i toplinu da lakše preživimo zimu. Potom se otkrio ugljen „prljavi“ kamen koji je znatno bogatiji energijom od drveta. To je omogučilo kovanje željeza, i ostalih metala, podizanje tvornica i elektrana, stotine novih radnih mjesta prava revolucija. Potom su ljudi pukom slučjanošću tražeći vodu pronašli naftu, tamnu tvar koja je najmasovniji fosilni ostatak ikada pronađen te koji sadrži energiju i toga energenta ima tj. bilo ga je u enormnim količinama. Preradom nafte dobili smo svjetlost, aute, avione, električnu energiju, plastiku… Ljudi su otkrili prirodni plin, mješovitu smjesu plinova koja je zarobljena u kori zemlje, a sadrži energiju i svojim izgaranjem daje najmanje štetnih plinova. Plin koristimo za grijanje, kuhanje i proizvodnju el. Energije, a ponekad i za pokretanje automobila.
Zapravo ono što još nitko nije ispitao niti dokazao je štetnost korištenje tih neobnovljivih izvora energije, iako se smatra da zasigurno šteti našem planetu na kraju krajeva i nama samima na više razina. Prvo što je očigledno pri izgaranju fosilnih goriva je emitiranje ogromne količine ugljičnog dioksida kojeg priroda sam po sebi nikada ne bi stvorila, barem ne u tim količinama. Drugi problem je što vađenjem tolike količine nafte potiće određene promjene u zemljinoj kori. Mijenja se omjer sila koje utječi na litosferne ploče koje su konstantno napete, a njihov i najmanji pomak osjećamo kao potres. Treći problem koji je unutar industrije koja ovis o samo jednoj vrsti energenta i najmanji problem u opskrbi brzo postane globalni problem da preživimo na način na koji smo to radili do sada. Barem je to tako dok industrija i toplinarstvo uglavnom ovise o prirodnom plinu, a promet i razmjena dobra i usluga ovise na nafti.
Fosilna goriva od početka imaju „prljava“ svojstva, a uz to i manu što korištenja energije mora biti na mjestu nastanka energije. Transport energije je i danas problem međutim otkriće električne energije omogućuje transport energije na velike udaljenosti na relativno brz i siguran (barem se vjeruje da je siguran) način. Ljudi su se navikli da energija dolazi iz svake utičnice u stanu ili kući te ih proizvodnja te energije previše ne dira od kuda je i kako je nastala. Valjda je jasno da ništa ne nastaje iz ničega pa tako ni el. energija.
Zapravo dolazimo do glavnog problema, a to je da pokušavamo oponašati prirodu i da za to trebamo ogromnu količinu energije. Energiju koju pri tim nastojanjima na krivi način trošimo, te radimo sa dozom rizika na koji nismo spremni tj. koristimo resurse koje očito ne bi trebali.
Želje i mogućnosti nikada nisu na istoj razini i to nas uče od malih nogu, ali ljudski razum očito nije uspio toliko napredovati i uporno imamo veće želje nego što nam mogućnosti to omogućuju. Zbog toga upadamo u probleme koje smo sami potaknuli, što namjerno, što slučajno.
Jedan od uzroka problema je potreba za energijom koju iz dana u dan trebamo još više i koju smo odlučili zadovoljiti iz izvora protona i elektrona koji su skriveni u jednoj sićušnoj čestici zvanoj atom, golim okom nevidljivoj. Posebno bogatu energiju otkrili smo skrivenu u rijetkim tvarima poput urana ili plutonija.
Nuklearne elektrane su posljedica dvadesetog stoljeća. Nekadašnjeg dokaza moći znanosti, znanosti koju su ljudi otkrili u uobičajenim glupostima, u nepotrebnim ratovanjima. Danas NE su skoro svuda oko nas i od njih ne možemo pobjeći, ljudi su prihvatili da postoji jeftina energija, energija koja u pravilu ne šteti okolišu bar ne na način na koji to rade fosilna goriva. Tako smo postali zapravo ovisni o NE postrojenjima. Prihvatili smo ovaj izvor energije, a da pri tome nismo prihvatili i rizike i posljedice koje takav izvor ima. To je nešto slično kao da uzimate energetsko piće, a pri tome niste pročitali od čega je napravljeno i kako utječu na Vaš organizam, a onda se čudom čudimo zbog nekih posljedica koje takva pića ponekad izazovu.
Primjer Japana je ovih dana dokaz kako nismo spremni na posljedice koje naši postupci imaju. Još uvijek smo mali i jadni naspram prirode koja je učila puno duže nego što je stara naša civilizacija, ali ipak ljudi i dalje pokušavaju pokazati kako su nadmudrili ono sa čim bi trebali živjeti u skladu, a ne iznad toga. Protiv prirode ne bi trebali ratovati već uz nju skladnije živjeti. Ako nam za to treba energija možda je uistinu pravo vrijeme da se o energetici konačno na svim razinama počne raspravljati i izradi strategija što da radimo u budućnosti. Jasno je samo da sadašnji izvori fosilnih goriva štete nama i prirodi, a nuklearna energija donosi puno rizika i nepoznanica za koje ili ne znamo ili nam se čine preskupe da bi na njih bili spremni reagirati u svim situacijama. Energetika ljudskoj vrsti tako stvara mnogo popratnih problema, primjerice ekonomskih problema koje ruše sve što smo do sada sagradili.
Da li su obnovljivi izvori budućnost, ne znam ali čini se da nas čeka još puno pogrešaka dok ne nađemo pravi odgovor.