Atmosfera
Da li ste ikada imali radno mjesto gdje je konstantna atmosfera napetosti i učestalog presinga od strane nadređenih, ali i od samih kolega na poslu? To je učestala praksa u javnom i privatnom sektoru. U poslovnim sustavima koji nemaju riješen sustav upravljanja radnicima, bez poznatog odnosa razine odgovornosti. To je plodno tlo za mnoge druge probleme. Tako se samo po sebi javlja problemi nezadovoljnih zaposlenika, obveze i prava nejasnih ovlasti koje čine sustav ranjivim i inertnim. Omogućava značajniji broj pogreška na radu, stresnim posljedicama. Posljedice stresne atmosfere su višestruke i izuzetno skupe jer utječu na zaposlenika, njegovu obitelj i na poslovanje tvrtke.
Često prvi znak da nešto ne valja je neravnomjerana raspodjela radnih obaveza. Neki rade previše, neki premalo. Idući očiti problem upravljanja ljudima i zadacima su zaspolenici koji nemaju dovoljno znanja o poslu koji obavljaju jer su krivo raspoređeni. Privremena rješenja na koje često pristajemo su zamjene koje posao i odgovornosti prebace “prijateljima” kolegama koji zobg toga imaju povećane obveze, bez ikakve nagrade.
Nadalje zbog nepovoljnog odnosa ljudi, ovlasti, nagrada i zadovoljstava pogoršavaju koncentraciju ljudi. Zbog toga su česte ozljede na radu, a samim time česte su krizne situacije za koje ne postoji sistematičan pristup tko, kada i kako mora reagirati.
Zbog loše atmosfere stvara se začarani krug. Krug zbog kojeg su ljudi često zabrinuti za posao koji obavljaju, stalna nesigurnost uz pritisak koji stvaraju zadaci samo pogoršavaju situaciju! Tempo kojim se moraju obaviti često je puno brži i zahtjevniji od onoga za što je realno očekivati, a da ne govorimo koliko su plaćeni. Još jedan primjer složenosti problema. I to nisu svi, ima ih još ali svi navedeni problemi su najčešće prisutni i najviše zanemareni! To su problemi o kojima šefovi ali i zaposlenici u pravilu nikada ne razgovaraju.
Uz takve sistemske problema jedan od “sitnih” detalja poput manjka komunikacije često dodaje ulje na vatru. U ljudima se javlja dodatna “frustracija”, jer imaju osjećaj da ne mogu na ništa utjecati. Posljedice su sindrom “slabih živaca”, bezvoljnosti pa sve do depresije što je onda i zdravstveni problem. Svi navedeni problemi utječu na radnike po njihovo zdravlje, kvalitetu života i rada, ali i na učinkovitost radnika, te na kvalitetu usluge / proizvoda koje pružaju klijentima. Ovaj skup problema možemo nazivati sindrom neorganizaranog vođenja poslovanja.
Unutar organizacije takve probleme trebaju rješavati specijalisti, osobe poput mene koje su školovane i osposobljene da na jednostavan način rješavaju ove sistemske probleme organizacije. Sistemske probleme treba rješavati na operativnoj razini, na hijerarhijskoj razina, na tehničkoj razini ali i na financijskoj razini. Poslodavci često kada im govorite da se zaposlenici žale na lošu atmosferu odmahnu rukom i predlože da se otvore prozori ili upale klime. Nije šala, ljudi doslovce lošu atmosferu u tvrtci prepisuju atmosferskim prilikama. Neznanje na svim razinama samo je još jedan razlog zbog čega treba netko sa širokim spektrom vještina ovaj problem(e) sagledati.
Na operativnoj razini treba provjeriti i odrediti ljude sa kojim znanjima i opterećenosti mogu biti kandidati za poziciju koju obavljaju, a koji ne mogu. Treba također najbolje kandidate dodatno osposobljavti da mogu djelovati pravovremeno i učinkovito u kriznoj situaciji. Da bi se sve to na operativnoj razini riješilo treba osoba koju ja zovem “mini šef”! Osobu koja mora biti dovoljno hrabra i razborita! Poslove i poslovnu tehnologiju dobro poznaje i ima mogućnost rasporediti pribiližno podjednako svim zaposlenicima zadatke, a prepoznati one koji svojom sposobnošću mogu više motivirati adekvatnim “priznanjem” za koje će šefovi i financijski nagraditi.
Hijerarhijski treba uspostaviti jasan lanac odgovornosti. Od najnižeg do najvišeg stupnja, ljudi moraju biti povezani i informirani o svemu. Pravovremenom informacijom bez dvosmislenih izjava. Ne smije se dogoditi da najmanji problem mora rješavati glavni direktor, to se mora riješiti na nižoj razini. Međutim glavni direktor mora na redovnoj sjednici biti upoznat o događanjima. Svaki problem treba ispitati i imati razlog zbog čega se dogodio.
Osim kvalitetnih alata i tehniha rada, na tehničkoj razini mora se omogučiti da ljudi imaju javnu preciznu i istinitu satnicu!! Da tijekom radnog vremena imaju priliku komunicirati na pauzi ili stanci. Komunikacija i pauza u radnom vremenu često poslodavci doživljavaju isključivo kao gubitak vremena. To je netočno. Komunikacija i razmjena iskustava bilo vezanih uz posao ili uz privatni život način je za izgradnju dobre atmosfere, izmjenu znanja i ideja. Zašto je to sve tehničko pitanje? Iz razloga što postrojenje, obrt ili trgovina mora svojom tehnologijom rada omogućiti prekid rada bez štetnih posljedica za strojeve, uređaje ljude i sl. Dakle ovo jedan od primjera koji daje sigurnost ljudima! Ishod upravljanja tehničkim ali i ostalim razinama stvara dodatnu vrijednost jer ljudi rade odgovorno i profesionalno sa visokom razinom koncentracije! To je posljedica saznanju da se njihov posao cijeni i da je posao dobro (pravedno) definiran. Zbog toga ne moraju brinuti za egzistenciju, i otvara mogućnost planiranja obveza na privatnom planu zapsolenika.
Na financijskoj razini koja se često krivo protumači je dosta jednostavna situacija. Financijski osim brige za pravednu (više rada veća plaća) nagradu za rad. Potrebno je i određene tehničke zahtjeva za nadgledanje rada. No ono možda i važnije potrebno je uložiti financijska sredstva u ambijent prostora u kojem ljudi borave i rade. Na spomen ulaganja (iako takva ulaganja ne moraju biti velika) poslodavac prvo dobije zabrinuti izraz lica, a često i promjenz boju lica. Čest primjer koji slušam kako se poduzetnik u svoju “obranu” iznose kako su nabavili primjerice klimu radnicima! Pri tome u strahu od krađe i sl. zaključaju “daljinski” i ostave da klimu puše na ljude na izuzetno niskoj temperaturi… opet pokušaj hlađenja atmosfere na potpuno neprihvatljiv način.
Moj čest savjet poslodavcima je prije nego što donesete odluku o promjeni “atmosfere” je da poslušaju ono što ljudi “ispod” imaju za reći. Baš zato što su ti ljudi za vrijeme radnog vremena upravo na mjestu gdje jesu problemi, vrijedi saslušati i mogu (puno) pomoći u njihovom rješavanju. To je najjednostavniji potez koji svatko može napraviti. Mudriji potez od toga je prepuštanje rješavanje problema osobi koja za to ima sposobnosti, znanje i načine rješavanja situacije.
Ono što često brine ljude jest da li su sve tvrtke i grane industrije pogodne za ovakav pristup problemima! Razlog je jednostavan jer sve tvrtke povezuje jedno, a to su ljudi!
Nakon što se obavi ovakvo i slična izlaganja poslodavci mi često kažu razmislit ćemo! I u pravili zovu i ne pitaju za cijenu!
Zdrava organizacijska struktura pruža više i radnicima, klijentima ali i društvu u cjelini.
Moj Svijet