Ponekad
Ponekad zaboravimo da na ovom Svijetu baš nito ne zna objasniti zbog čega smo tu. I zapitam se isto po tko zna koji put. Možda je to pitanje bez odgovora, ali ipak ta činjenica nešto govori sama po sebi. Svatko od nas nešto voli, nešto ga interesira, dok nekoga to isto jako nervira. Kažu da ljudi baš kao poneke životinje imaju osobnost koja je jedinstvena za svakoga. Ljudska osobnost je vrlo nepredvidljiva supstanca. Varira od emocija, uvjeta življenja, želja, strasti, izazova. Možda jednoga dana zbog nečije znatiželjne osobnosti ipak saznamo zbog čega smo tu.
Svoj svijet želimo povezati na ono što je poznato i što se nalazi u našoj neposrednoj blizini. Prolazimo kroz život sa svojim idealima, ponekad i sa idealima svojih roditelja, družimo se sa dobrim, a ponekad i sa lošim prijateljima, prolazimo razne pustolovine, a sve zajedno čini svakome od nas jedan mali poznati svijet. Pogled koji stvaramo o svijetu nosimo u sebi i to nitko ne može vidjeti. Pogled na svijet je poput otiska prsta. Jedinstven je svakome od nas i zasigurno vrijedan i zato ga zovemo Život.
Pogleda na život je jedinstven i vrijedan, unatoč tome što postoje mnoge vrline i mane u njemu. Kroz život izgrađujemo svoju osobnost, a bez naravi osobnost nije cijela priča. Narav je jedna od dimenzija osobnosti koju dobijemo rođenjem, a može biti dobra, loša, blaga, gruba i bilo kakva drugačija. Narav je jedna od vrlina ljudi koja se se da prikriti kada to želimo, a prava izađe kada to najmanje očekujemo. Prikrivanje naravi često radimo i pri nalaženju posla, partnera, odgoju djece, itd… Prilagođavamo se okolini i pokušavamo svoju osobnost prilagoditi nekim okvirima kada se to od nas traži. Ponekad nas na to tjera zakon, roditelji, šefovi, partneri, prijatelji. Nara može stvarati i frustracije, ljutnju i razne druge emocije koje utječu na nas i okolinu. Narav je teško upoznati, jer nije ista ni u oba spola ni u različitim fazama života.
Ljudi na ispravljanje tuđih “mušica” znaju potrošiti gomilu vremena, a da se baš ništa ne promijeni. To je uzalud potrošena trud i vrijeme. Narav je upisana u nama i čini dio osobnosti ma kakva god ona bila. U svijetu u kojem se stalno pitamo tko smo, što smo i što nas čeka, čini se uzaludnim popravljati nepopravljivo drugih ljudi. Ali ipak to često činimo. Vrijeme na svađe, ljutnju ne možemo vratiti. To je trošenje živaca na probleme koje zapravo ne možemo riješiti. Osbnost nosi svoje i treba ju prihvatiti takvom kakv uistinu je. Kompromisni dogovor može malo pomoći oko pokoje sitnice. Ono što narav može upropastiti, ljudski razgovor i zdrav razum uz kompromis mogu prevladati. Možda zato postoji izreka da sloga kuću gradi! Ponekad je lakše biti netko drugi samo na tren i u glavi zamisliti bolji svijet nego što uistinu jest. Ali to je samo moj svijet. Još jedan pokušaj da svijet bude drugačiji. To je u mojoj osobnosti i naravi koja me u stopu prati.
Moj Svijet