Just a little faith we need

Just a little faith we need

Između naše taštine, tuđe ludosti i svjetske pohlepe za novcem svaki dan ispadne čista borba. Prvo se borimo sa sobom, pa ludostima okoline, pa na kraju sa hirovima trendova koje svijet nameće.  Ali toliko malo za sebe želiš. Samo želim ostaviti živce netaknutima. Svim silama želiš ostaviti baš njih onako nevine i netaknute.

Variranje tlaka u žilama na zvukove otvaranja vrata, ladica, trzanja parketa, zveckanje nakita. Oh ne podsvjest se probudila. Toliko toga opizdi taj živac onako iznenada! Da je iznad tebe najbolja klima ne bi bila dovoljna da te ohladi. Još nije ni riječ izašla iz usta osobe. Nakon toga je najgore kad se naježiš od količine bisera koliko može izgovoriti. Na kraju treba izgovoriti: “Ali znate štovana visosti ali nemate pojma to je neizvedivo.” Oh toliko bi olakšala dan… umjesto toga izađe da naravno, pa to je sasvim izvedivo evo odmah krećemo sa poslom. Osmjeh klijenta je nešto najbolje što vidiš. Ne zbog njegove sreće, nego tvojih živaca koji su upravo dobili dobru vijest. The target is leaving the room.

Ispod stola postoji tajni ormarić sa rozim pištoljem i rozim naočalama. Da doživljaj sreće podijeliš sa okolinom okineš okidač. Iz kratke cijevi ovog smiješnog kineskog pištolja izleti zastavica! Have a little faith in life. Naravno imam ja najbolje vjere u život, al kao da on u mene nema niti malo. Staviš one roze naočale i više te ništa ne dira. Ponovno slaganje onog smiješnog pištolja uopće nije smiješno… Traje bezobrazno dugo i naporno je.

Posao sa tristo trideset i tri skice i otprilike toliko stranica želja i prohtjeva, zahtjeva novog najboljeg prijatelja da se pokrene. Flomaster.  Da se složi sa ostatkom života neka bude rozi. Debljine 5-6 mm. Svaku stranicu koja počne sa: Nismo sigurni, mogli bi ste ovako” ili “Ako ne tako onda ovako” i svaku tome sličnu ideju jednostavno prekrižiš. Nakon par minuta ostane jedna skica, desetak stranica i saznanje, pa ovako bi se to dalo.

Nakon desetak dana rada, nazoveš klijenticu. Oh otkrio sam riječ je o ženi. Ali samo ovaj put bez brige oba spola imaju iste plave sate…. pardon živote… “Poštovani evo gotovi smo, biste li htjeli vidjeti kako to sad izgleda?” Poštovana žvače žvakaću, već joj vilica iskače na svaki pomak. “Naravno, pa zato smo platili!” Hahahah, pa da u pravu ste platili ste!” Ciničan smjeh ne prodire dovoljno jasno, očigledno. “Biste li to sve mogli poslat faksom?”  Gospođo faksom…. imah pomisao da joj skeniram taj hebeni dvd i to pošaljem faksom… “Ne pa znate ne radi nam faks, ne možemo Vam tako poslati, a i više volimo to u živo, ako nije problem.”

Dolazak spomenute, serenity now please… “Oh divno ste to napravili baš kako smo se i dogovorili!” Aha pa naravno zato smo sve one silne sate dogovarali, i sve one stranice napisali i deset hektara šuma posjekli ( i toliko živaca polomili!?) Doviđenja!

Još jedan dan je prošao, svijet se još uvijek vrti…. nevini živci su još tu… no čini se da se preko tih živaca treba navući rastezljivi kondom i da će onda život postati siguran sex… in the head….

The bird says
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.