Dear Mr. President f*** you!
Ups… ne znam smijem li sad ovo napisati da ne bi postala kleveta. Preplašeni blogeri/novinari sada više ne mogu javno reći istinu jer bi zbog nje bi mogli završiti na obavijesnom razgovoru u lokalnoj policijskoj postaji. Naravno to je zasigurno slučajnost. Slučajnosti u politici i policiji ne postoji. Ali ne treba prestati govoriti zato što vam prijete tužbom. Baš zato su ljudi izašli na ulice na Bliskom istoku i rekli dosta je bilo. Povijest se uvijek ponavlja u sličnim formama samo se promijeni mjesto i vrijeme. Jedino diktatura suludog vođe i patnja naroda ostaju zajednička za sve države bez demokracije. Ljudi koji dobiju ili silom izbore vlast postanu bogovi i misle da svima zbog toga mogu raditi što ih je volja. Neke vođe mogu kontrolirati neko vrijeme, ali ne može zauvijek jedan vođa maltretirati cijeli jedan narod.
Kako su krenule demonstracije u Egiptu pokazao se i sav strah vođe koji je 30 godina vladao i tjerao svoju propagandu. Više nije znao dal da piški ili da kaka, ali unatoč tome svoje prijestolje ne da i rađe tenkove šalje na svoj narod nego da vlast preda. Takva je i naša predjsjednica Vlade Jadranka Kosor. Ne zna se kad piški ni kad kaka ali svoju stolicu voli do boli.
Egipat je primjer gdje je ludi vođa po mjeri zapada dok prodaje naftu u obilnim količinama i za to dobije nešto dolara i pravo da svoj narod drži skoro pa kao robove. Neslaganja prerastu u sukobe iz sukoba u nasilje iz nasilja u divljaštvo i iz divljaštva u rat. Svima je jasno da rat nastaje zbog nedostatka razumijevanja i nedostatka osnovnih ljudskih vrijednosti koje trebaju biti usađene u sve slojeve društva počevši od samog vrha vlasti. Mi smo to shvatili devedesetih i nikome tako nešto ne želimo valjda da se dogodi. Iako djeluje da hrvatske vlade naprosto nisu baš najbolje naučile tu lekciju i čini se da bih ih trebalo srušiti i poslati na popravni.
Imamo još jednu predivnih figura iz vrha vlasti, a to je zasigurno i Kalmeta, Božidar Kalmeta. Igrač koji već ima dugogodišnju tradiciju neodgovornosti za bilo koji događaj koji naravno igrom slučaja upravo pripada njegovom ministarstvu. To je lik božanstva kako mu samo ime kaže, kojem nitko ne može stati na kraj unatoč svim mogućim aferama, milijunskim iznosima od hac-a, hž-a, brodogradilišta. Takvoj jednoj osobi dati upravljanje prometom je suludo kad osoba ne zna što znači riječ odgovornost. Doduše ni kolege u Vladi baš nisu pretjerano upoznate sa tom riječi… no on je zasigurno ekstremni slučaj.
Studenti su uglavnom počeli sa prosvjedima u Egiptu jer su mladi ljudi ključ društva. Nije rješenje stare ljude držati na poslu dok ne odapnu. Treba poslati takve ljude u zasluženu mirovinu i mladima pružiti posao i sigurnost. Mladi će stvoriti nove obitelji, imati će više djece, više će se školovati. To se u Egiptu nije nudilo na žalost ni naša vlast nije shvatila di griješi. Svijet ulaže gdje je mlada nacija, obrazovana i poštena barem do neke razumne mjere. Kada postanemo barem jedna prosječno dobra nacija tada nas neće gledati kao zadnju rupu na sviralu koju treba samo opljačkati. Štoviše kad bi bili tako poštena nacija ne bi ni jednoj vlasti/vladi palo na pamet da nas smatra budalama i da nas pokradu od spajalice do lokomitve….
Ili možda imamo vlast kakvu zaslužujemo, stanje kakvo smo dopustili i vlast koju podupiru neki ljudi radi osobnih/manjinskih interesa.
