Filmsko dijete

Filmsko dijete

Dok smo bili mlađi mislili smo kako je svijet jedno divno mjesto, divili se njemu zbog svake iskre, bezbroj  malih čudesa koje su se dešavala oko nas. Dobro lažem sebi i Vama, dok smo bili mlađi nismo ništa mislili, radili smo gluposti i nije to tako loše ni ispalo. Zbog tih gluposti možda  dobili i neku kaznu, pa što, ništa ne može promijeniti trenutak osjećaja kada si u nečemu uživao. Onda se desi nekako brzo hej pa odrastao sam. Mislim svi znamo kako to ide budeš beba, malo dijete, pa malo veće dijete, pa odraslo dijete, valjda na kraju postaneš odrastao (iako se čini da neki nikada ne odrastu) i što sad. Odrastao si,  no i  kamo sad? Odrasli se ljudi ožene, udaju, prave djecu pa se onda malo vole pa se ne vole pa se rastaju pa se sastaju. A odrasli ljudi imaju i posao. Rade, imaju plaću, imaju kartice. Odrasli ljudi idu kazalište, operu, slušaju ozbiljnu glazbu i tako…

Sigurno je netko pričao dok si bio/bila mali da moraš ono, moraš ovo, nemoj tako nego onako. I tako te “vozaju” tokom školovanja, tako se nastavi i kad se zaposliš, tako se nastavi kad tražiš ljubav života, u jednom trenu se učini da svi znaju što je dobro za tebe. I pomisliš budale jedne ostavite me na miru. Glupa reakcija. Užasno glupa reakcija. To shvatiš upravo onog trena  kada te puste na miru. Sad taj glupi osjećaj, koji jako dobro znaš.  Onaj kad se dogodi glupost i prođe ti kroz glavu, mama , tata, sestra, ujna, tetka, prijateljica mi je govorila nemoj to i budala ipak to napravi. Nema se tu što reći to svi prođu prije ili kasnije.

Filmsko dijeteSve što u životu naučimo, naučimo kroz osjećaje. Kad ti netko kaže posuda je vruća nemaš nikakav osjećaj koliko je zapravo vruće. Mislim kvragu razumiješ ok vruće je, ali to je toliko rastezljivo dok ne staviš ruku na posudu i tri dana gledaš crvenu fleku. O da, onda imaš potpuni osjećaj koliko je vruća posuda. Slično je sa svime drugim u životu. Primjera radi savjetuje te iskusni vozač i napomene,  pazi sklizava je cesta na tom i tom mjestu. I to onako propuhno kroz uši transferiraš  izustiš ok čuo/čula sam.  I voziš se ti jednom, drugi, treći, četvrti…. pa jeb*** **** pa to uopće ne izgleda opasno. Dođeš peti put i izletiš van iz zavoja kao metak iz puške i auto pretvoriš u komade koji lete na sve strane. Obično ove scene gledaš na TV i misliš vidi budalu to se meni nikad neće dogoditi. Da naravno da neće…. ma možeš mislit, dogodit će se ako nastaviš tako razmišljati. Za takve kažu mlad je, naučit će…. na greškama se uči*. I to je istina živa. No postoji ona mala boldana zvjezdica, e ta je jako bitna. Neke greške možeš učiniti samo jednom. No recimo da si savladao sve te mudre misli i kažeš sam sebi mogu ja kroz život proći pa da ne sretnem te fatalne greške. I sigurno možeš samo treba puno vjere u sebe, puno strpljena i opreza.

I gdje se sad na kraju ove pripovjedi nalazi odrasla osoba? Pa do sada je bio uvod u kojem možeš razdvojiti dvije stvari mladost i glupost, a  nezrelost  slijedi u nastavku. Naslušao si se već podosta priča i laž prepoznaš na kilometar, i naravno prepoznat ćeš nezrelu osobu bez obzira što bi po godinama trebala biti. Priča ti prijatelj kako je jučer svojim autom starim 15 godina išao 250km/h. Marka se više ni ne preoznaje otpala je negdje putem. To si je sredio auto od prve, druge, treće, četvrte, pete plaće…. no razumijete već priču,  to je onaj projekt u koji vječno ulažete…. tzv. rupa bez dna…. pssss nemojte mu to reći…. i tako hvali se on… I sad misliš si pa dobro kako ga nije strah sjeti u takvu kantu, nije ti jasno kako je prošao eko test na tehničkom kad se iza njega dimi više nego iza tegljača, a pri tome čini se da troši više ulja nego benzina? Dakle takva osoba svojom nezrelošću ugrožava u prometu sebe i druge, zašto? Da bi pokazao da može prestići one poznate mareke automobila, pri tome vjerojatno ne misli da onaj višak djelova što ga svako malo zadesi, ipak u nekom trenutku, negdje pokazati podosta bitnim… onda nastavak priče čitamo u crnoj kronici…

Zanimljivo je da se za takve filmske tipove najčešće lijepi brdo cura… žene vole mlado, ludo, nezrelo i nezaboravno… a valjda je to zbog toga jer prepoznaju to dijete u nama (muškima) koje uvijek postoji. Na neki način to dijete je ono što nam da šarm i to je super. No ono što je problem da to dijete sa vremenom mora postati više odgovorno za sebe i druge. Ili možda treba zauvijek ostati kao neki lik iz filma koji preživi pukom srećom…

Valjda to ide sa onom sreća prati hrabre, a često i blesave…. jedino što život nije film da se loše scene mogu ponavljati kako poželiš i koliko god puta poželiš.

The bird says
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.