Poplava
Svaki uspjeh popločen je trnovitim putem. Uspjeh u kapitalizmu je posjedovanje kapitala. Kapital je jedinica za rad. Jedinica koja bi trebala prezentirati marljivost pojedinca, grupe, stanovnika na prostoru neke teritorijalne cjeline. Kapitalizam se temelji na radu tj, na efikasnom radu. Problem kapitalizma je što sa vrijednosti rada više mogu upravljati ljudi sa velikim kapitalom nego mi “mali” ljudi. Zbog toga ponekad ta jedinica postane nepravedna, nepoštena. Kada “mali” ljudi pokušaju promijeniti takav ishod onda to zovemo štrajkom.
Apetiti pojedinaca ponekad u svojoj ambiciji da imaju više i više pregaze ljudske vrijednosti i zakonske propise. To je onda kriminal, korupcija, nepotizam i svakako jako nemoralno. Moralne vrijednosti su dio društva i dio odgoja. Moral nije zarazna bolest i na žalost se zbog toga mora u društvu ukorijeniti pravilnim odgojom djece. Kriminal, korupcija i neptizam su pojmovi koji utječu na kvalitetu života i na uspjeh društva ali i samoga pojedinca.
Društva sa visokom stopom kriminala najčešće povezuju i sa visokom stopom korupcije i nepotizma.
Kriminalna djela poput pljačke, provale u objekte, aute i sl. spadaju u djela koja su najčešće vezana uz siromaštvo i nisko obrazovane ljude koji trebaju najčešće novac za ovisnosti, kocku, a rjeđe za obitelj. Sve je to posljedica života bez perspektive i pozitivnih vrijednosti i prilike za pošten rad.
Korupcija je dio kriminala jer potiče anarhiju i stvara naviku u ljudima da neke usluge naprosto treba platiti jer postaju nedohvatljive iako su zamišljene kao javne i svima dostupne.
Korupcija je događaj kojim se uz podršku propisa i zakona pojedincima uz naknadu daju usluge izvan uobičajenih okvira, što bi se reklo preko reda. Za provedbu korupcije najčešći je motiv novac, ali važno je naglasiti da to čine osobe koje imaju prihvatljiva primanja i imaju osrednju razinu znanja i mogućnost da donose odluke kako žele.
Nepoptizam je sofisticirana prevara kojom najčešće ljudi pribavljaju bolje ocijene, bolje kritike, bolje radno mjesto. Drugim riječima to je vrsta pogodovanja u kojoj se sa pozicije moći favorizira, izvodi kroz šumu propisa i zamki netko tko to svojim radom i sposobnošću ne zaslužuje. Zbog toga bez uspjeha najčešće ostanu marljivi i radišni pojedinaci. Posljedica takvih događaja je odlazak mladih, posebice obrazovanih u druge države gdje njihova vrijednost može doći do izražaja.
Društvo može biti sretnije i zdravije samo ako vrijednosti toga društva svi razumiju, i svi poštuju, i u kojoj jedna pravila za sve vrijede. Društvo u kojima je kapital nesiguran, pravila promjenjiva kao vjetar, a vrijednost kapitala malo raste, profit razmišlja da je bolje premjestiti kapital negdje drugdje. Kapital ode gdje su prava i obveze prema radnicima nikako ili nisko definirana i gdje rad ide na štetu društva i pojedinca, te na štetu okoliša u svrhu pribavljanja velikog profita unatoć povećanom riziku korporacije koje ulože veliki kapital u takve odluke pribjegavaju korupciji te se prilagođavaju takvim sredinama i kupuju moć svojim profitom.
Kapitalizam je vrlo bezosjećajan koncept u kojem postoji rad, vrijednost (profit), radnik odnosno vlasnik te vrijednosti. Pravilo je da svatko za svoj rad mora biti pravedno nagrađen. Problem se desi kada profit kapitaliste zanemari pojedinaca, zaboravi moral i radnika ostavi bez rješenja za svoju egzistenciju. Kapitalisti bilo kao pravne ili fizičke osobe mogu koristiti društvene prilike da izrabljuju radnike.
Kapitalizam u svojoj ideji ne poznaje pojmove kao moć, prisila, siromaštvo, ucjena. No kako god to bilo navedeno su zapravo alati koji služe velikom kapitalu kako bi od radnika stvorili robove modernog doba.
Rad mora biti plaćeni u skladu sa količinom profita koju stvara rad, to je drugo pravilo. Neravnopravnost raspodjele kapitala je problem koji ovisi o stupnju gospodarstva, geografskih mogućnosti ali i o drugim faktorima. Neravnopravnost i nejednakost se na žalost nikada neće do kraja izbjeći ali demokratska, bolje uređena društva imaju mehanizme i načine kojima sve razine državne i lokalne vlasti pojedinca, samim time i društvo motivira da svakome tko želi raditi pomognu da uspije. Uspjeh svakog pojedinca je uspjeh cijelog društva.
Samo neke od stvarnih činjenica u kojima svi mi živimo. Rješenja za kapitalizam postoje. Rješenja su sistemska dugotrajna i bolna jer probleme koje srećemo nisu posljedica samo jednog simptoma, ni samo jedne bolesti. Ovdje je riječ o sustavnoj bolesti i to o više vrsta bolesti, sa višestrukim posljedicama koje i uz najbolju volju teško se do svakog detalja može predvidjeti da li će pacijent preživjeti ili umrijeti. Kao što te bolesti čine život pojedincu teškim i bolnim tako sustav koji je prepun tužnih sudbina postaje sve teži i teži uteg društvu.
Problemi nisu u jednom sektoru. Rješenje se mora naći u sposobnosti da se okupi grupa ljudi koji će razvijati spoznaje o mogućnostima udruživanja, planiranja i izgradnje sela, općine, grada, županije na način koji će svaki pojedinac pridonijeti ali i svaki pojedinac imati koristi. Koristiti svoju mudrost, svoje znanje kao resurs koji će stvoriti kapital, a kapitalom stvoriti nove uvijete za bolje perspektive koje će svima doprinijeti boljitak. Zvuči kao utopija, ali baš kao što je propast rezultat udruživanja loših prilika, tako je uspjeh rezultat udruživanja ambicioznih, mudrih i odlučnih ljudi.
Na žalost nalazimo se u društvima u kojima stupanj znanja, financijske moći i mudrosti nisu razvijeni ni poticani dugi niz godina. Pojedinci koji ponude sustavna rješenja postanu utopljeni u masi kao luđaci. Na žalost kapitalizam živi paralelno sa drugim filozofijama kao što su demokracija, hedonizam, sreće, ljubav, ravnopravnosti i itd. Našu dimenziju prostora i vremena presjeca gotovo bezbroj svjetova, a postaviti je na bolje niti je jednostavno niti je brzo izvedivo.
Zašto apsolutno rušenje sustava nije riješenje?
Kapitalizam je jedno od svjetova u kojima živimo i rušiti samo jednu granu na kojoj sjediš je vrlo težak, mnogima ne izvediv postupak, a kamoli da režemo stablo koje su drugi čuvali i uredili. Komplicirana priča koja nikome ne ostavlja nikakvu garanciju. Sustavna rješenja se provode godinama, sa jasnim ciljem. Sustav mora omogućiti rad, dostupnost informacija, kontrolu, jednake mogućnosti i sustav podrške koji će ljude motivirati na uspjeh, a ne na odlazak i odustajanje od rada. Kopiranje zakona iz drugih država je princip koji se kod nas smatra reformom. To je u suštini nepotizam. Naša država svojim primjerom sama poseže za tuđom pameti u samo jednom malom segmentu i kada ne funkcionira, a gotovo uvijek ne funkcionira hvata se za argument, a kako kod njih to radi. Svi će reći zato što smo balkanci. Ja ću reći zato što ne mislimo svojom glavom i na interese države se gleda ograničeno tj. pojedinci iz vlasti misle samo na svoje osobne profite. Balkanci su posebni ljudi jer mogu sve kada to imaju u cilju. Problem je u tome što cilj nacije nije birati mudrost nego birati manje zlo.