Smijeh – lijek
Ne sjećam se kad su me prvi put zeznuli prvog travnja, znam samo da se to događa uvijek iznova, iznova, iznova, neke godine su me zeznuli čak desetak puta na sami dan. Naime, (bar se nadam), problem nije u tome što sam lakovjerna i naivna (iako ne tvrdim da to nisam); problem dolazi više iz toga što sam bezobzirna pa i zaboravim i ne obraćam pažnju na to da gomila šaljivaca jedva čeka da mi nešto podvali nešto zbog čega neće morati da se ispričavaju jer je bilo neslano ili neumjesno. Dakle, svake godine padnem na hrpu bolno glupih kvazi šala.
Dok sam bila manja (naglasak na jako mala i mlada, dakle davne 96. kad su mirovine bile koliko toliko redovne), susjedu moje bake su unuci i djeca svake godine zezali sa “Bako, poštar je nama donio tvoju mirovinu.”, a ovoj mirovina nikad nije došla prvog četvrtog. Sad ju tako više ne mogu zezati, pošto mirovine više skoro i ne dolaze, jel.
Ovaj dan se obilježava u većini europskih zemalja, a tradicija je poznata negdje od 16. stoljeća. April Fool, ili Fools Day, jer se smatra početkom navodno najbudalastijeg mjeseca u godini; te se također na taj dan očekuje od budala svašta da urade i povjeruju, što i mene onda nekako čini budalom jel, jer padnem na sve što mi tad kažu.
Ono što svi znamo je da je taj dan običaj plasirati i u tok puštati informacije koje nemaju veze ni sa svemirom a tek sa čvrstim stajalištem na zemlji, i onda kada naivac povjeruje, ispaliti “aprilililii”. Mada sam čula i verziju koju je koristila moja profesorica hrvatskog, a ona je bila “travanj-nj-nj-nj”, naglašavajući i lomeći to “nj”, što mi je bilo nevjerovatno komplicirano i opasno za jezik, a k tomu glupo i debilno, jer budući da živim gdje živim, navikla sam ipak na upotrebu “aprililili” verzije pri prvotravanjskoj šali.
Kako je tradicija krenula, uglavnom nije poznato, međutim postoji više verzija, koje između ostalog tvrde da je:
-neka djevojka od 16 godina francuskom kralju Henriku IV. (koji je jel očito volio mlađe djevojke) ponudila tajni sastanak, pa kad se ovaj pojavio, dočekala ga je njegova žena.
-navodno je prvi travanj dan kada je rođen Juda Iškariotski, učenik koji je izdao Isusa.
-nekada se početak nove godine označavao početkom proljeća, pa je slavlje počinjalo krajem ožujka. Kada je Francuski kralj Karlo IX. proveo veliku reformu kalendara, te je početak nove godine pomaknut na prvi siječanj, velik broj ljudi je (uglavnom iz ruralnih područja, i vjerovatno zbog neznanja, budući da je vijest sporo putovala) i dalje slavio novu godinu – početkom proljeća, zbog čega su ih ovi “učeniji” počeli nazivati “travanjskim budalama” i narednih godina na prvi travanj slali lažne (često pogrdne i ismijavajuće) čestitke za početak nove godine.
-dosta ljudi vjeruje da tradicija dolazi iz starog Rima, budući da su se Rimljani voljeli dobro zabavljati i znali su priređivati razne spačke.
-postoji i priča o nekom francuskom plemiću koji je na prvi travanj svojim slugama davao pomalo blesave zadatke.
A 1924. (jedna od meni najkomičnijih osoba općenito), Miodrag Petrović Čkalja, srpski glumac (umro 2003.), jedan od najvećih komičara bivše Jugoslavije, rođen je na ovaj dan. Jedna od rijetkih osoba koja može nasmijati gestama i mimikom, bez da priča. A urnebes dolazi onda kad progovori. Da ne duljim previše.
Nadam se da vas nisu pošteno navukli, ja sam ove godine zeznuta samo s navodnom plavom mrljom iznad usta koju sam bjesomučno brisala što je popraćeno salvom smijeha, no ovaj dan i je stvoren posebice za to, jel. Uživajte i smijte se svaki dan, zezajte se, u granici, s kontrolom uma i duha. 🙂