Independence Day

Independence Day
Sapunica
Sapunica

Sada smo došli do faze kada je svima žao, nitko ništa nije znao, svi bi se sada ispričali. Sada više to nije važno. Velikani ratova su nestali, generali zatvoreni, proračun se krpa iz mjeseca u mjesec. Pa ti sada budi optimista. Pogledao sam jedan dokumentarac na kraju će te otkriti i koji, no bitno je naglasiti poanta dokumentarca glasi prekasno je da budemo pesimisti, no prerano je da budemo sigurno da je najgore prošlo. Nakon otprilike sedamsto godina postali smo nezavisni, priznala nas je Europa i Svijet. Ali čini se da nismo priznali sami sebe. Čini se da da nismo priznali sebi kako uzimajući od svog naroda od znoja svojih sugrađanki i sugrađana ne uzimaš sve što imaju samo njima nego i sebi. Uzimaš komad poštenja, uzimaš komad povjerenja, komad prijateljstva uzimaš komad istine. Ne bole nestali euri i dolari bole nestalo povjerenje, čast i ugled.

Sagradili smo gomilu zakona, propisa i uredbi. Sagradili smo jako, jako puno kuća, zgrada i ustanova. A ljudi i dalje ne žive u njima živote kakve su zaslužili. Imamo 1001 jedan otok, a zapravo djeluje kao da imamo 1001 problem sami sa sobom. Ne znamo za zastave naše države, ne znamo što slavimo… ne znamo di je nestala istina. Volimo kad reprezentacija zabija golove protivnicima, al ne osjetimo kako boli kada sami sebi zabijamo auto golove iz mjeseca u mjesec. Voliti svoju zemlju nije teško i svatko je zavoli prije ili kasnije, ali vjerovati vlasti i cijeniti njihov (ne)rad vjerojatno više nikome ne pada na pamet.

Svakog dana sunce izađe, a problemi (p)ostaju veliki i sve veći. Reforme koje provodimo ne vode nikuda. Gomilamo administraciju i od osnovnog problema stvaramo nove. Prijedlozi drugačijih odbijaju se i omalovažavaju. Kapetan je otišao prvi, prva časnica sa svojim mornarima otići će, a zarobljenici broda ovaj narod ostat će u kreditima, mi smo jamci nesposobnoj vladi htjeli mi to ili ne. Što nam preostaje nego vikati da ovako dalje ne ide.

Dan neovisnosti slavimo, a neovisni smo najmanje koliko je to moguće u cijeloj povijesti. U svim tvorevinama nismo toliko bili dužni. Bili smo robovi jer su to drugi bili naredili, sada smo robovi jer smo si to sami napravili. Ja ne dopuštam da tako ostane. Ja preko toga neću proći šutke. Preko nesposobnosti se ne smije preći i zažmiriti. Dosta je bilo žmirenja. Propjevati će svi slavuju iza rešetaka. No onaj tko mora krenut u reformu je naord sam. narode kreni u pohod za svoje bolje. Kreni mislit svojom glavom, reci što misliš iskreno i pošteno, a dalje neka svakome sudbina presudi.

Mi smo velika zemlja i to neka svi znaju. Velika smo jer imamo srca i imamo volje, i ne smije nas i ne može nas slomiti mala Jadranka i njezini drugovi koji su svi sa rukom na novčaniku i parama od naroda. Dosta je bilo, idite plovite neka vam sinje more presudi.

The bird says
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.