Svatko svojim putem

Svatko svojim putem

Former_YugoslaviaPovijest u gotovo svakom segmentu u kojem opisuje rat, mir, ljubav, mržnja sam život može toliko razlikovat  boje, seksualnu orijentaciju,  stavove ma zbog svega onog što svatko od nas je. Je li danas 21. stoljeće uspjelo razlike shvatiti kao nešto dobro ili nešto zbog čega vrijedi ratovati i proliti krv? Zasigurno 20. stoljeće koje je sekundu iza nas nije se baš proslavilo kao miroljubivo razdoblje. To znaju svi na Balkanu, iako većina o tome šuti. Rat na ovim prostorima u mnogima nije još završio. Zajednica u kojoj smo se rodili zvala se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ili tzv. Druga Yugoslavia. Možda ovaj drugi naziv nešto govori više kako je ta država klimava od samih trenutaka nastanka. No za mene ta država ne predstavlja baš ništa. O njoj nemam mišljenje, o njoj nemam stav. No zanimljivo je nešto drugo da su ljudi živjeli zajedno, postojali su ljudi, obitelji, gradovi. I onda zbog stavova koje su krivi ljudi u krivo vrijeme na krivom mjestu uspjeli progurati kao ideologiju koja nudi nešto ali na žalost to je ideologija o nečem što je prikazivano kao stoljetni san kojeg treba stvorit bilo kojom metodom.

Naša tužna prošlost pokazuje što nudi takva ideologija i na koji način se željela stvoriti. Zbog tih dana, mjeseci, godina nestalih koje stoje u prošlosti ljudi se dan danas dijele tko su i što su. Dijeli se njihova osobnost, dijeli se njihova pripadnost. Dogodio se veliki razdor koje ne čine bogatstvo nego čine nemir i napetost. Nalazimo se u 21. stoljeću, a još uvijek smo zaglavljeni daleko prije povijesti Domovinskoga rata. Pitam se kada će onda tek doći Domovinski rat na red? Oslobodit se okova ratova ključ je ovih prostora. Danas u vlastitoj zemlji opasno je reći za koji klub navijaš! Slično koliko je bilo opasno u povijesti reći da si židov, primjer je mnogo od stranka, nogometnih klubova, možeš nastradati zbog svojih uvjerenja jer tvoj klub je sa druge strane granice, ili iz drugog grada! Treba prošlost ostaviti zapisanu u knjizi o Balkanu i cijeniti svaki izgubljeni život svaki nesretni dan, svaku suzu na licu i vrijeme je da tu knjigu stavimo na vidljivo mjesto i da ju svatko od nas prelista i da ju za sobom zaklopi.

Treba upoznat tu prošlu tužnu priču, i kad sa njom završimo, pisanje nove ne treba stati samo na pisanju ujedno vrijeme je da krenemo živjeti na novi način.

The bird says
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.