Jedan korak naprijed nazad šest

Jedan korak naprijed nazad šest

Kvazi zvijezdaOva priča je o svijetu u kojem živimo. Gdje nitko nikome nije pretjerano bitan. Nekako sve gradimo da svom egu i dupetu ugodimo. Ako ne ugađamo svom dupetu ugađamo nekom tuđem jer se to od nas traži… Uglavnom sve se svede na dupe, sise i ostale atribute. Ljudi su različiti i u tim natjecanjima atributa više se ne razlikuje ni talent ni sposobnosti osim tih na oko vidljivih osobina. Prosječna osoba se naprosto izgubi u toj svoj masi lica iz svih mogućih medija i ne razlikuje uistinu uspješne ljude od kvazi zvijezda koje se prodaju, urliču, skidaju, varaju i tako dalje uglavnom sve veliki katolici… da se ne ponavljam ovom fenomenu već sam pisao, unatoč tome još uvijek me fascinira tolika količina ljudi koja se naprosto lijepi za takve jeftine stvari. Čini se da sami sebe zavaravamo kad mislimo da smo postali složenija i kompleksnija bića od običnih neadertalaca. Štoviše čini se da danas nitko ne bi preživio u uvjetima koji su postojali u to davno doba. Jesmo li postali gluplji ljudi nego neadertalci? Nije da vrijeđam, ali izgleda da je tako.  Instinkt za parenje u nekim tzv. tv zabavnim emisijima izgleda je tako istančan da jedino postane bitno učiniti to javno i to je to, tko šljivi ostali svijet be fucking famus in whole univers….

Izvanzemaljska bića koji su već sa nama poduže izgleda da nisu baš previše bistrog uma… Umjesto da shvate koliko je ljudska glupost nevjerojatno velika i da se jednostavno pokupe i odu što je dalje moguće, ispada da i njih zanimaju te kuće za parenje, velike sise i obrijano međunožje da budem fin i ostala čudesa koja prodaju sve od namještaja do auta…

Drage žene, djevojke, dame nije da ste sve takve ali stvarno ne možeš otvoriti oči pa da ne ugledaš droljasto žensko sređeno tip top, cigareta, ajfon, suknjica i očale i mirisi baš neki iz proljetne kolekcije ne treba govoriti da dekolte do poda… mlada dama ide na razgovor na posao… radit će u odjelu prodaje… posljedice su  redovi muškaraca na reklamacijama jer klijenti kasnije otkriju da su više gledali u djevojku nego u ono što kupuje i potpisuje… Po mogućnosti mlade dame ne pitajte ništa jer su tek par dana tu, tako da nisu upoznate sa proizvodima i uslugama.

Sa druge strane tu su djevojke koje rade jako marljivo, jedino što njihov “autfit” nije tako ušminkan i nisu tako jeftine. To su rijetki svijetli pirmjerci moderne žene koja hrabro slijedi svoje snove poštujući neka načela i to se cijeni. Barem bi se trebalo cijeniti.

Zaključak: Današnja gneracija živi brzo i po tome je u koraku sa svijetom, u svemu ostalom postajemo zaostala bića koja iz kapitalizma izvlače ono najgore i onu najružniju sliku koju društvo može naslikati u ovakvom okruženju. Snažni pomaci u obrazovanju ključni su da se ova nacija pomakne sa mrtve točke. Pokušati “izvoziti” svoj brend, svoju kulturu, svoje običaje da gradimo sliku hrvatske u kojoj posao dobivaš zato što nešto znaš raditi, a ne zato što si na ispitu prepisao doslovce sa šalabahtera definiciju i za to dobio dobru ocjenu… Moja ocijena prepisivanja je zbog toga nedovoljan… i nikad neću pristati da moje ocijene budu preslika prepisivanja. Ako se ocjenjuje vještina prepisivanja nema potrebe da sveučilišni studiji traju tolike godine, to se sve može riješiti u jednom semestru, prepiše se sve iz knjige i neka svima podjele diplome i kraj priče. Kompliciranje sustava nije potrebno ako obavlja primitivne radnje, kratki studij, jednostavna primjena, jeftinije obrazovanje, al onda bar znamo kakvo je. Danas govorimo o zemlji znanja u kojoj to ne postoji. Stopa mladih koji su nezaposleni blizu je 50 posto. Dakle svaka druga mlada osoba je ne zaposlena i jedan od razloga zašto ovo društvo gradi svoje temelje na isticanju ljudi bez kriterija ili pak sa kriterijem koji nema veze sa razumom i vrijednošću rada već samo privida kao da se nešto zna, može i radi daju ovakve slabe rezultate razvoja društva.

Ljudi žele postati preko noći slavni, bogati i čini se da pri tome gaze sve svoje principe. Valjda jer vjeruju da čast, poštenje više ne vrijede.

Ja sam tužan i nesretan što je tako ali jednom će biti bolje. Jednom… ali kada će to biti….

The bird says
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.